07.09.2019. 13:0806.05.2013. 14:34
| Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Dišni putovi su fine cjevčice kroz koje prolazi zrak do alveola. Dišni putovi su obloženi tankim slojem finog pokrova (epitela), koji vlaži, čisti i grije zrak koji ulazi u pluća da se zaštiti fina struktura alveola od štetnih utjecaja izvana. Dodatnu zaštitu daje sluz koja oblaže i vlaži dišne putove.
U stjenci dišnih putova nalaze se mišići koji stezanjem reguliraju protok zraka kroz dišni put kako bi se zadovoljile različite potrebe organizma za kisikom (u mirovanju ili u naporu).
Alveola je najvažniji dio pluća kojih u plućima ima oko 300 milijuna. Svaka alveola okružena je mrežom kapilara na koje se nastavljaju arterije i vene. Razmjena plinova CO2i O2se odvija na razini alveola.
U alveolama kisik iz zraka ulazi u krv i krvotokom se dostavlja do svih dijelova tijela. Sve stanice u tijelu za potrebe metabolizma hrane trebaju kisik. Nedovoljan protok zraka dovodi do smanjenja koncentracije kisika u krvi i osjećaja nedostatka zraka, a ukoliko dulje traje može dovesti i do oštećenja funkcije pojedinih organa, u prvom redu mozga (omaglice, gubitak svijesti) i srca (ubrzani ili nepravilni rad).
Kod astme, stezanje mišića oko bronha uzrokuje oštećenje dišnih putova stiskanjem i uništavanjem epitelnih stanica, što potiče upalu dišnih putova i proizvodnju sluzi koja je često povezana s napadajem astme. Rezultati upućuju na to da bi sprječavanje mehaničkih oštećenja uzrokovanih napadajem astme, umjesto liječenja samo njegovih pratećih simptoma, moglo otvoriti put terapijama koje zaustavljaju cijeli upalni ciklus astme.
20.01.2024. 15:4320.01.2024. 15:25
| Scientific Repoorts | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Promjene u okolišu poput onečišćenja zraka i industrijaliziranih životnih navika uzrokuju poremećaje imunološkog sustava, što dovodi do alergijskih bolesti. Alergijski poremećaji uglavnom se javljaju u dječjoj dobi i negativno utječu na kvalitetu života. Stoga je prepoznavanje i upravljanje čimbenicima rizika za alergijske bolesti ključno. Prehrana, vježbanje, genetski čimbenici, klimatske promjene, zagađenje i izloženost kemikalijama identificirani su kao čimbenici rizika.