Giht ima posebna klinička očitovanja tako da se obično može približno dijagnosticirati anamnezom i fizikalnim pregledom.
Povišena razina urata u serumu (veća od 0,41 mmol/l ili 7 mg/dl) upućuje na dijagnozu, ali je ne potvrđuje. Otprilike 30 posto bolesnika ima normalnu razinu urata u serumu u vrijeme akutnog napadaja.
Stoga se dijagnoza gihta potvrđuje isključivo mikroskopskim pregledom sinovijske tekućine dobivene iz zahvaćenog zgloba pri kojem se nađu soli mokraćne kiseline. Kristali natrijeva urata igličasta su oblika i negativne dvolomnosti pod polarizirajućim mikroskopom. Aspirirana sinovijska tekućina također sadržava velik broj polimorfonuklearnih leukocita.
Isto tako sama hiperuricemija nije ključna za dijagnozu gihta jer se u brojnih hiperuricemičnih bolesnika nikad ne razviju simptomi gihta.
Radiološki pregled može pokazati točkasta oštećenja subhondralne kosti, najčešće u u prvom metatarzofalangealnom zglobu (zglob korijena palca) stopala. Tofi moraju doseći 5 mm u promjeru da bi ih se moglo prikazati rendgenski.
Zadnja izmjena: 19.08.2019.
Najnovije brojke otkrivaju da 1 od 40 Britanaca sada pati od gihta, iznimno bolnog stanja, što ga čini najčešćim oblikom upalnog artritisa, a slučajevi su eskalirali za 30% među mlađim ljudima u 20-im i 30-im godinama.
Prema nedavno objavljenoj studiji, upalna bolest crijeva (IBD) snažno je povezana s gihtom. Inače, u istraživanju su se koristili podaci 249.480 pacijenata s Crohnovom bolesti i 209.020 pacijenata s ulceroznim kolitisom.
