Liječenje peptičkog ulkusa


Liječenje peptičkog ulkusa

Ciljevi antiulkusne terapije su nestanak/olakšanje simptoma, zacjeljenje ulkusa, sprječavanje komplikacija i sprječavanje nastanka recidiva.

Iako je želučana kiselina važna u patogenezi nastanka ulkusne bolesti, eradikacija Helicobacter pylori i prevencija/terapija ulkusa nastalih upotrebom nesteroidnih protuupalnih lijekova čine jednako važnu odrednicu terapijskog postupka.

Lijekovi za liječenje ulkusa mogu se podijeliti u dvije skupine:

Lijekovi koji djeluju na želučanu kiselinu:

  • Antacidi - Neutraliziraju želučanu kiselinu i brzo ublažavaju bol;
  • Inhibitori protonske pumpe (IPP) - omeprazol, pantoprazol, rabeprazol, lansoprazol, esomeprazol;
  • Antagonisti H2 receptora - cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin

Lijekovi koji djeluju citoprotektivno:

  • Sukralfat - Stvara zaštitni sloj koji štiti sluznicu.
  • Preparati bizmuta - Imaju sličan mehanizam djelovanja kao i sukralfat i citotoksičan učinak na Helicobacter pylori
  • Analozi PGE1 - misoprostol

Liječenje infekcije kojoj je uzročnik Helicobacter pylori sastavni je dio liječenja ulkusne bolesti ako je infekcija dokazana. Postoji nekoliko terapijskih shema koje se primjenjuju, a najčešće se primjenjuje kombinacija 2 antibiotika i inhibitora protonske pumpe (npr. klaritromicin i amoksicilin ili metronidazol plus pantoprazol).

Antibiotici pomažu pri iskorjenjivanju bakterije, a inhibitori protonske pumpe ublažavaju bolove i mučninu, liječe upalu i pojačavaju učinkovitost antibiotika. Kako bi se uvjerio da više nema H. pylori liječnik će vas poslije liječenja ponovo poslati na laboratorijske pretrage.

Kirurško liječenje ulkusne bolesti u domeni je liječenja komplikacija. apsolutne su indikacije perforacija, teško i/ili recidivno krvarenje koje se ne može zaustaviti endoskopski, a ugrožava bolesnikov život, te penetracija i stenoze koje ometaju prolazak u distalne dijelove.

Zadnja izmjena: 26.07.2015.