Lijekovi koji se izdaju bez recepta - kako ih koristiti ili koje su prednosti i nedostatci


Lijekovi koji se izdaju bez recepta - kako ih koristiti ili koje su prednosti i nedostatci

Lijekovi koji se izdaju bez recepta tzv. bezreceptni lijekovi (engl. OTC drugs, over the counter) tijekom proteklog razdoblja zauzimaju sve veći udio u ukupnoj potrošnji lijekova, a u narednom razdoblju, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, možemo očekivati i veći porast ove skupine u ukupnom udjelu lijekova.

Proces kliničkih ispitivanja prethodi registraciji ove skupine lijekova, a status lijeka koji se izdaje bez recepta odobrava regulatorno tijelo (u RH Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED)). Za navedeni status značajne su karakteristike lijeka poput dobro poznate aktivne tvari, dobro poznatih karakteristika uporabom na velikom broju bolesnika, sigurnosti primjene lijeka s niskim rizikom predoziranja uz veliku terapijsku širinu i nizak potencijal interakcija s drugim lijekovima. Najčešće su u navedenom statusu prisutni neki lijekovi iz skupine nesterioidnih protuupalnih lijekova, antihistaminici, laksativi, antifungici za lokalnu primjenu, vitamini i minerali.

Status bezreceptnog lijeka nudi određene prednosti pred statusom na recept budući da lijek postaje lakše i šire dostupan bolesnicima, nema čekanja i opterećenja liječničkih ordinacija. Cijena takvog lijeka je niža, a može pomoći i uštedi sredstava iz zdravstvenih osiguranja uz određena ograničenja. Uporabom ove skupine lijekova potiče se edukacija i samostalnost bolesnika u izboru liječenja.

S druge strane postoje i nedostatci vezani uz uporabu bezreceptnih lijekova što može biti povezano s rizicima samoliječenja, a navedeno uključuje rizik pogrešne dijagnoze ili odgađanje postavljanja prave dijagnoze, neželjene interakcije s drugim lijekovima, smanjenu mogućnost za dobivanjem stručnog savjeta (npr. promjena životnog stila), lošu suradljivost (bolesnici ovu skupinu lijekova smatraju različitima od tzv. "pravih" lijekova), nepotrebno uzimanje bez kliničke koristi uz porast rizika, pogrešno uzimanje lijeka te je i istraživanje učinkovitosti lijeka ponekad onemogućeno.

Također treba napomenuti da prebacivanje lijeka iz receptnog u bezreceptni status u određenim situacijama može rezultirati povećanom potrošnjom skupljih lijekova na teret zdravstvenog osiguranja, a koji su na recept.

Ispravna uporaba bezreceptnih lijekova podrazumjeva medicinsko stanje koje bolesnik (potrošač) može sam ili uz pomoć ljekarnika u sredinama gdje je to moguće (ovisno o sustavu) dijagnosticirati te pratiti uspjeh liječenja, a uobičajeno se radi o kratkotrajnom liječenju za koje će u slučaju neuspjeha liječenja ili produženog trajanja bolesnik zatražiti savijet svojeg liječnika.

Treba voditi računa da uporaba bezreceptnog liječenja ne prikrije neku tešku bolest te da je sigurna i za određene kategorije bolesnika za koje nije namjenjena uputom o lijeku (trudnice, starije osobe, djeca). Bolesnik mora biti sam ili uz savjet ljekarnika sposoban procijeniti i eventualne kontraindikacije uporabe, ali i komplikacije se trebaju samodijagnosticirati. Dakle radi se o medicinskom stanju, ali i liječenju, koje je samo po sebi razumljivo bolesnicima te će započeti liječenje ispravnim lijekom u ispravnoj dozi i načinu uzimanja kroz dovoljno dugo vremena tj. po principima racionalne farmakoterapije. Isključivo navedena primjena opravdati će principe samoliječenja uporabom bezreceptnih lijekova.

Zadnja izmjena: 25.08.2019.