Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


9,5 godišnjak u svom svijetu


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

MBKB1133

06.07.2015. 13:55

Cijenjeni,
u principu ne znam imamo li kakav problem, no mislim da je riječ o nečemu što zasigurno treba raspraviti. Majka sam 9,5 godišnjeg dječaka. Završio je 3. razred, trenira nogomet. Dosta vremena provodi sam jer suprug i ja radimo, a njegova se nastava odvija u smjenama (tjedan ujutro, tjedan poslije podne). Primijetila sam da puno priča sam sa sobom, smije se i raspravlja (bilo kod kuće, bilo vani, npr. na putu od škole prema kući). Kada ga pitam čemu se smije, spomene scenu iz nekakve serije/crtića ili se prisjeća nekakvog događaja iz prošlosti. Voli biti sam i imam osjećaj kao da živi u tom nekom svom svijetu. Vidim da me sluša, no rekla bih da me dosta često ne čuje. Nesiguran je i ima potrebu svaki dogovor ponavljati (Primjer: sinoć je išao na igralište pa smo se dogovorili da se vrati najkasnije kada padne mrak. Prvo je to sve meni još ponovio dva puta, a potom i suprugu.), a rekla bih da je poprilično djetinjast u odnosu na svoje vršnjake. U prisustvu stranih ljudi, vrlo je nesiguran i uplašen, zbuni se i vidim da mu to izaziva neugodu. Sve se češće desi da se zbuni dok govori; kao da mu je mozak brži od jezika, pa zamuckuje, ponavlja riječi … Inače, vrlo je odgovoran i pažljiv, odličan je učenik. Ima izuzetno bogat vokabular. Nije natjecateljskog duha što svakako dolazi do izražaja pri treniranju/igranju nogometa gdje se također desi kao da se isključi, kao da ne sluša trenera pa zapravo igra vrlo rijetko na utakmicama, no govori da ga to ne smeta.
Imali smo biti prilike boraviti nekoliko dana u društvu jednako starog dječaka i razlike su ogromne. Rekla bih da zajedničkih točaka nemaju; moj se sin bolje slagao sa šestogodišnjim djevojčicama nego s vršnjakom.
Razmišljala sam o mogućem posjetu psihologu, on sam ili zajedno. Možete li nam koga preporučiti (napominjem da nismo iz Zagreba).
Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Hana Hrpka, prof. psih.

08.07.2015. 16:35

Draga mama,

prije svega, zahvaljujem Vam na javljanju te na povjerenju koje ste nam iskazali. Uistinu je pohvalno što ste odlučili potražiti pomoć u trenutku nesigurnosti.
Biti roditelj nije jednostavno. Koliko god nam roditeljstvo predstavljalo užitak, ono zahtjeva i prevladavanje mnogih izazova, uz brigu, pažnju i ljubav.
Povremene nesigurnosti u vezi razvoja djeteta potpuno su normalne pojave kod svakog odgovornog roditelja. Djeca prolaze kroz brojne razvojne faze, od kojih neke mogu biti zahtjevne za roditelje te mogu probuditi mnoga pitanja. Prema onome što ste napisali, čini mi se da ste zabrinuti za razvoj Vašeg sina, iako niste sigurni biste li trebali biti. Vaše javljanje mi pokazuje da ste brižna majka koja želi sve najbolje svom djetetu, što bih još jednom željela pohvaliti. Čini mi se kao da niste sigurni prati li Vaše dijete normalne faze razvoja te ste napisali da se bolje slaže s mlađom djecom nego s vršnjacima. Važno je znati da većina djece ne prati neki zacrtani put razvoja, već je to veoma individualno. Djeca se u različitom stupnju, različitom brzinom te na različite načine prilagođavaju društvu i društvenim pravilima. Napisali ste kako nepoznatim ljudima pristupa nesigurno i uplašeno te se zbunjuje i osjeća neugodu. Željela bih vam reći kako su neka djeca od ranih dana veoma živahna i društvena, dok su neka opreznija i povučenija te im više odgovara samostalno druženje ili druženje u manjim i poznatim grupama. Kada su ipak izloženi takvim situacijama, može nastati zbunjenost kada treba komunicirati s drugima, kao što ste Vi spomenuli. Niste mi napisali je li ponašanje Vašeg sina oduvijek slično današnjem, ili se dogodila neka nedavna promjena u njegovu ponašanju, no ono što Vam na temelju napisanog mogu reći jest da navedene situacije ne moraju biti pokazatelj zaostatka u razvoju, već dio njegove osobnosti i normalne sastavnice razvoja.
Čini mi se da veliku zabrinutost predstavlja i dječakovo pričanje sa samim sobom, odnosno čini mi se kao da niste sigurni je li takvo ponašanje nešto uobičajeno u dječjem razvoju djece. Drago mi je što ste mi opisali i sadržaj toga što Vaš sin sam sebi govori. Pričanje na glas nam služi od ranog djetinjstva da se ohrabrujemo, motiviramo te da lakše pamtimo. Ti razgovori mogu biti veoma važan dio razvoja, jer nam mogu pomoći u učenju, pamćenju i rješavanju težih, logičkih zadataka. Vaš sin se prisjeća nekih njemu ugodnih situacija, čime potiče i razvoj svog dugoročnog pamćenja. Međutim, čini mi se da Vas brine što se to ponašanje događa u velikom broju situacija, kao i u javnosti (primjerice, na putu iz škole prema kući). Uistinu, ponekad se takav oblik komunikacije može povezati s nekim emocionalnim problemima u ponašanju ili ostalim razvojnim teškoćama, no nažalost ja to ne mogu procijeniti putem načina na koji trenutno komuniciramo. Budući da ste naveli da je Vaš sin odličan učenik, odgovoran i brižan dječak bogatog vokabulara koji sudjeluje u timskom sportu te na uobičajen način provodi slobodno vrijeme s ostalom djecom na igralištu, rekla bih da se ne radi o nekom ozbiljnijem razvojnom problemu. Naveli ste mi kako mnogo vremena provodi sam dok Vi i suprug radite te razmišljam kako možda navedeni načini komunikacije predstavljaju njegov način kako da se zabavi i skrati vrijeme dok Vas nema. No, s obzirom na to da ste zabrinuti i da nam je komunikacija ovim putem dosta ograničena, voljela bih Vam sugerirati da se obratite stručnjaku koji će u direktnom kontaktu s djetetom moći bolje procijeniti situaciju.
Ako želite, možete mi ovdje napisati iz kojeg mjesta dolazite, ili se javiti putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr kako bih Vam mogla pronaći institucije koje biste mogli kontaktirati. Također, možete nam se javiti i putem savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate na 0800 0800, koja je otvorena radnim danom od 9 do 20h.
Iz Vašeg upita mogu iščitati iskrenu brigu i ljubav prema svom djetetu, što su veoma važne karakteristike dobrog roditelja. Nadam se da u nošenju s Vašim brigama imate i podršku, oslonac koji Vam može pomoći da niste u tome sami. Za kraj, još jednom bih iskreno pohvalila Vaš trud da razumijete svog sina, i da mu pomognete kada mislite da treba pomoć. Prirodno je da ne znamo kako postupiti i što misliti o razvoju našeg djeteta u svim situacijama, i vrlo je hrabro s takvim nedoumicama potražiti savjet.
Krajnji cilj je, sigurna sam, sreća Vašeg sina, i potičem Vas da nastavite razmišljati u tom smjeru.
Nadam se da ćete nam se još javiti kako bismo Vam preporučili psihologa kojem se možete uživo obratiti. Osim toga, želim Vam puno sreće i uspjeha u Vašoj obitelji!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

MBKB1133

09.07.2015. 13:00

Cijenjena prof. Hrpka,
najljepše se zahvaljujem na odgovoru. Poslala sam Vam e-mail na navedenu adresu.

Lijep pozdrav!