Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Depresije


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Mikiriki

24.05.2015. 20:40

Postovana doktorice.

Posto je ovo odjel za psihologiju,a meni treba savet zelio bi vase misljenje.Imam 15 godina i od 2 godine zivim sa razvedenim roditeljima,ali nebitno je to bitan je moj problem.Od 4. godine jos kao mali imao sam neki strah i vikao sam kad nesto pojedem ili bilo sta pitao bi "Oce mi sta biti?",i tako su me moji poceli ismijavati kako bi shvatio da to ne trebam ispitivati i da mi nista ne moze biti.Vremenom kako sam sazrevao prestao sam ispitivati takva pitanja.Kada sam prestao ispitivati "Oce mi sta biti",pocelo je jos nesto gore.U glavi mi je pocelo da me tera da ubodem nozem nekoga od svojih blizih u kuci i tako nesto sto niko normalan ne bi ni pomislio.Problem je to sto sam jako osecajan i drag i znam da te osobe mnogo volim ali se bojim da ce nesto puknuti u meni i da cu napraviti tako nesto,a to ne zelim da napravim i to je moj ogroman problem.Kada sam imao 12 isao sam sa mamom kod doktora medjutim doktor mi je rekao steta je da se ugasi tako mlad zivot tabletama koje bi me napravile kao biljku i bez osecaja,a pametan sam decko i sve normalno cak sam i medju boljima u razredu.Rekao je da roditelji daju malo vise paznje.Medjutim dobijam sve sto pozelim,roditelji me vole i ne znam sta moj mozak jos trazi da bi prestao sa takvim gadostima sa kojima se mucim i borim.Tata mi isto sve pruza ali otkad se opet ozenio prestao je davati toliko paznje prema meni kolko prema 2. detetu posto valda nesme od druge zene koja me mrzi,a glumi dobricu.Dosta sam nevozan iz nikakvih razloga,preterano mi se znoje ruke..Svi kazu kako ja svoj mozak opterecujem nebitnim stvarima i kako se ne znam opustiti.Ja se ne znam opustiti jel ja kada vidim nekog sada dajem primer siromasnog coveka kojem je neko umro i on place,citav dan cu o tome coveku razmisljati i tugovati sto zamara moj mozak,ali takav sam osecajan.Prema tome da li mi mozete pomoci da mi kazete sta da radim da se opustim,da ne budem ponekad depresivan,da prestanem sa tim gadostima koje ja ne zelim vec moj mozak,jel ne bi da pijem antidepresive i tablete,a tek mi zivot pocinje.
S postovanjem i hvala unapred.

Hana Hrpka, prof. psih.

28.05.2015. 13:30

Dragi Mikiriki,

najprije bih ti htjela zahvaliti na javljanju i povjerenju koje mi time iskazuješ. Drago mi je da si odlučio nešto učiniti kako bi riješio sve što te muči i nadam se da će ti moj odgovor pomoći u boljem razumijevanju onoga što ti se trenutno događa. Žao mi je što se u svojim godinama ne možeš opustiti, već si opterećen vođenjem tihe borbe u sebi.

Ako sam te dobro razumjela, primijetio si da ti dolaze misli o tome da naudiš dragim osobama iako ne vidiš razlog da ih ozlijediš. Spomenuo se osjećaj kao da je to nešto što tvoj mozak stvara, a ne nešto što ti zapravo želiš. Želim da znaš da postoji puno mladih ljudi koji se bore sa sličnim teškoćama i imaju dojam da im se pojavljuju misli koje nisu njihove, nego kao da su nametnute. Pojavljivanje ovih misli koje se nameću i dolaze automatski, nije nešto što te čini lošom osobom. Također si spomenuo i strah da ćeš napraviti nešto što ne želiš da se dogodi te mi se čini da se bojiš da ćeš izgubiti kontrolu nad svojim reakcijama. Neke od misli koje si nabrojao su karakteristične za osobe koje se puno brinu i ono što ti mogu reći je da, iako ti se čini da bi mogao učiniti nešto nažao svojim bližnjima, ti imaš kontrolu nad svojim ponašanjem i ne možeš učiniti ništa za što se sam ne odlučiš.

Ovakav strah može biti vrlo iscrpljujući i može dovesti do depresivnog raspoloženja, a to je situacija s kojom je vrlo teško boriti se sam. Iz svega što si napisao imam dojam da te misli vrlo opterećuju i ograničavaju te se ne možeš opustiti. Pitao si mogu li ti pomoći i važno mi je ovdje istaknuti da zaista jeste moguće, uz pomoć stručne osobe, raditi na smanjenju teškoća s kojima se suočavaš. Ipak, ne postoji jedinstveno rješenje i potrebno je da razgovaraš sa stručnjakom uživo kako bi mogao procijeniti koja vrsta pomoći bi ti najviše odgovarala. Čini mi se da te prijašnje iskustvo s liječnikom usmjerilo na negativno razmišljanje o lijekovima, što mi je žao vidjeti jer lijekovi ne moraju nužno čovjeka pretvoriti u biljku – ponekad su oni bitni kako bi nam olakšali da se osjećamo bolje. Kao što uzimamo pastile za grlo kad smo prehlađeni i promukli ili kad uzimamo aspirin za temperaturu, postoje lijekovi koje nam doktor da kako bi se osjećali bolje i mentalno. Također, u situaciji kakvu si opisao vrlo često može pomoći i psihoterapija, a ponekad je najveća korist kada se kombinira psihoterapija i lijekovi. Stoga bi možda najbolje bilo da zajedno s roditeljima potražiš pomoć dječjeg psihologa ili psihijatra.

Napisao si da si živčan i da primjećuješ da ti se zbog toga znoje dlanovi pa se pitam događa li ti se to u određenim situacijama ili većinu vremena u danu. Ako osjećaš nervozu neprekidno, to može biti loše za cjelokupno zdravlje – tvoje tijelo i misli trebaju imati odmora od stresa. Zbog toga bih još jednom naglasila važnost obraćanja stručnoj osobi. Čini mi se da misli koje ti se javljaju povezuješ i s onima iz djetinjstva te sam općenito stekla dojam da si i kao dijete bio osjetljiviji od druge djece. Žao mi je čuti da su se odrasli smijali tvojim brigama te da od njih nisi dobio razumijevanje. Sve što te sada muči mi se čini kao nešto s čim se definitivno ne bi trebao baviti sam. Stoga mi je drago što kažeš da imaš brižne roditelje koji te vole i koji ti pridaju pažnju, mislim da je to jako vrijedna stvar. Roditelji su često prve osobe kojima se možemo obratiti za podršku. Ako si u Zagrebu, s roditeljima se možeš javiti u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba u kojoj rade stručnjaci koji su specijalizirani za rad s djecom i mladima. Ako si u nekom drugom gradu, možeš mi se javiti pa ću ti pronaći kontakte u tvom mjestu.

Voljela bih se još osvrnuti na tvoj odnos s tatom. Ako sam te dobro shvatila, tvoj tata je u braku s novom ženom i u svom životu ima još jedno dijete za koje se treba brinuti zbog čega ne nalazi vremena za tebe kao nekad. Voljela bih te potaknuti na to da razgovaraš s tatom o tome kako se osjećaš, ako već nisi. Možeš mu reći kako je na tebe utjecala ta promjena te zajednički možete isplanirati aktivnosti u kojima biste obojica sudjelovali. Opisao si tatinu novu ženu kao osobu koja se pretvara da je nešto što nije te da osjećaš mržnju s njene strane. Vjerujem da ti nije ugodno kada osjećaš da ti netko zamjera. Često kada osjećamo da nekome nismo dragi, ni nama ta osoba ne bude više draga, čime se međusobno nesviđanje samo vrti u krug. No ako ne možemo mijenjati tuđi stav, počinjemo od svojeg. Predložila bih ti da nasamo s njom probaš pričati o tome kako se osjećaš. Također, mislim da je važno usredotočiti se na odnos s tatom, bez namjere da mu pričaš loše o novoj ženi.

Mnogo toga što si mi napisao me brine jer ti želim svako dobro i da se osjećaš opušteno i bez pritiska. Mlada si osoba koja ima život pred sobom i još bezbroj prilika za sreću i zato bih voljela da čim prije započneš istraživati načine kako da ti bude bolje. S obzirom da je forum preko kojeg razgovaramo javan, možemo nastaviti pričati u povjerenju a da stvari o kojima ćemo razgovarati ne budu dostupne svima, putem mail-a Hrabrog telefona savjet@hrabritelefon.hr. Na podršku Hrabrog telefona uvijek možeš računati i nadam se da će ti pomoći doći do rješenja koje tražiš.

Iznimno je hrabro od tebe bilo poslati ovaj upit i izrazito mi je drago što si odlučio primiti stvar u svoje ruke i pronaći rješenje.
Nadam se da ti je ovaj odgovor koristio i ako želiš, možemo nastaviti komunikaciju.

Puno lijepih pozdrava,
Hana Hrpka, prof.