Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Dijete od 9 godina grize usne i čupa kozu oko noktiju


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

keksic

01.09.2017. 22:15

Dobar dan,
Imam troje djece: od 9, 5 i pol i 4 godine. Kćer od 9 godina sada ide u treći razred osnovne skole. Jos od malena (negdje od 3-4 godine) ima naviku čupati si kosu u pramenovima, gristi unutrašnjost usta dok si ne stvori ranu ili čupati kožu na prstima oko noktiju do krvi. S time je počela otprilike kada je dobila mlađeg brata, pa smo po savjetu pedijatrice pokusali joj posvetiti vise pažnje i pustili da prođe neko vrijeme da se navikne na novog člana obitelji. Zatim je dobila još i mlađu sestru, a brat je bio u bolnici, bila je stresna situacija za svih, i situacija sa čupanjem i grizenjem se nakon toga pogoršala.
Zatim je krenula u prvi razred, pa smo se nakon toga preselili u veći stan, pedijatrica je rekla da su sve to veliki stresovi za dijete te da joj treba dati vremena da se nauči nositi s njima. Sada već skoro dvije godine živimo u novom stanu, obiteljska situacija je mirna, ali griženje usta i čupanje kože nije prošlo. Uvijek ima krvave rane na prstima, i bojim se da se ne inficiraju.
Bili smo kod zubara, sa usnom šupljinom je sve u redu; nokte smo redovito mazali s uljem i kremom da kožica nije suha, ali nije pomoglo. Dakle problem nije fizičke naravi.
Ovo ljeto je kod bake i djeda na moru provela gotovo dva mjeseca i kada smo dosli po nju vidjela sam da su joj sve rane koje inače uvijek ima oko prstiju zacijelile i da su tu sada samo ožiljci.
Čim smo se vratili kući, sutradan je ponovno počela čupati kožu do krvi. Inače je jako pametno dijete, kreativna je, osim skole ide još na ples i na radionice za crtanje. Nije jako druželjubiva i često se srami kada su tu nepoznati ljudi, pa čak i onda kada su tu poznati ljudi koje nije neko vrijeme vidjela. Ima puno situacija u kojima se boji (boji se mraka, spavati sama u svojoj sobi, šetati gradom po gužvi, sama otići u susjedni ulaz do prijateljice ili ostati neko vrijeme sama u stanu, boji se plivati u dubini, boji se pričati s ljudima, i sl.) možda zbog manjka samopouzdanja?
Pretpostavljam da i ovo grizenje usana i čupanje noktiju ima veze sa njenim strahovima i time sto se tesko nosi s promjenama, ali ne znam niti jesam li u pravu, niti na koji način joj mogu pomoći. Pedijatrica nas je savjetovala da pustimo vrijeme i da će sve to proći samo od sebe, ali kako vrijeme ide vidim da se situacija nimalo ne poboljšava.
Molim Vas savjet sto napraviti, i kako joj pomoći da savlada svoje strahove da ne dozvoli da je oni spriječe da radi stvari koje voli? Što mislite trebamo li se obratiti psihologu i možete li mi preporučiti nekoga kome se u Splitu mogu obratiti?
Svaki Vaš savjet biti će od pomoći.

Unaprijed hvala,
zabrinuta mama

Hana Hrpka, prof. psih.

07.09.2017. 15:40

Draga mama,
za početak bih Vam zahvalila što ste se javili Hrabrom telefonu i samim time iskazali brigu za svoje dijete. Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najizazovnijih uloga koje možemo imati, stoga je očekivano da Vam ponekad treba pomoć. Iz svega što ste naveli, vidim da ste zabrinuti za svoje dijete i da mu želite pomoći.
U svojem upitu naveli ste nekoliko ponašanja Vaše kćeri, kao što su čupanje kose, griženje unutrašnjosti usana te čupanje kože na prstima oko noktiju, koja Vas brinu. Vjerujem da se osjećate pomalo bespomoćno i uplašeno u trenucima kada Vaša kćer reagira na spomenute načine, pogotovo kada se takvo ponašanje događa već neko vrijeme, stoga razumijem koliko iscrpljujuće to može biti. Također, vidim da se pitate hoće li će se ovakva ponašanja nastaviti i kasnije i brine Vas na koji način joj možete pomoći.
Iz Vašeg upita stječem dojam da ste na sve Vama poznate načine pokušali utjecati na Vašu kći kako bi smanjili pojavu njenih spomenutih ponašanja, a provjerili ste i moguće fizičke uzroke, poput odlaska kod zubara i kod pedijatrice. Spomenuli ste i kako je bilo dosta promjena u Vašim životima i kako ste i Vi i pedijatrica primijetile da su to mogle biti stresne situacije Vašoj kćeri. Tijekom čitavog djetinjstva djeca se suočavaju sa stresnim životnim situacijama. Umjerena doza stresora može biti korisna za djetetov emocionalni razvoj ako potakne razvoj strategija suočavanja. Međutim, previše stresa može djelovati štetno i uloga roditelja je da dijete pouče nekim razvojno primjerenim načinima nošenja sa stresom koji bi mu mogli olakšati navikavanje na promjene i nove situacije. Smanjenju stresa kod djece pomažu različite vrste aktivnosti kao što su npr. aktivnosti koje uključuju fizičko kretanje, nenatjecateljske aktivnosti koje djecu ne dovode u stanje stresne usporedbe s drugom djecom, prostorno i vremenski predvidljive aktivnosti te aktivnosti koje su djetetu ugodne, a što je ujedno i najbitniji kriterij za suzbijanje stresa. Aktivnost je djetetu ugodna ako mu predstavlja izazov, odnosno ako mu postavljeni zahtjevi nisu ni prelagani niti preteški. Također je važno podržati dijete u novoj situaciji i nikako ga ne požurivati – prilagodba na promjene je proces i zahtijeva određeno vrijeme kako bi dijete prežalilo gubitke, prihvatilo i naviknulo se na nove okolnosti.
Naveli ste i neke situacije u kojima Vaša kći pokazuje strah, poput boravljenja u mračnim prostorijama, kada spava sama u svojoj sobi, šetnje gradom, odlaska do prijateljice i plivanja u dubini. Važno je da joj olakšate nošenje sa strahovima na način da ih prihvatite, ali i razgovarate o njima i ostavite joj prostor da se suoči sa svojim strahom. Ono što možete napraviti u takvim situacijama je dozvoliti joj povlačenje od nečega čega se boji, a ne uvjeravati ju da se nema čega bojati. Uz to, nekad roditelji pribjegnu strategiji da se zezaju s onim čega se dijete boji kako bi dali do znanja da je to nešto bezopasno, no važno je paziti da takvo ponašanje dijete ne shvati kao izrugivanje osjećaju koji proživljava. Također je važno dati djetetu priliku i dovoljno vremena da se navikne na neku situaciju, a ne ga gurati u situaciju koja mu izaziva strah. Pretpostavljam da ste između ostalih pokušali i s Vašom kćeri razgovarati o ponašanjima nakon što su se dogodila. Potičem Vas da u tome nastavite. Bitno je da ostanete smireni i da date priliku djetetu da Vam ponudi svoje viđenje situacije i potencijalne razloge što ju potakne na te radnje. Pitajte Vašu kćer u kojim situacijama osjeti potrebu za čupanjem kose ili grickanjem usana, kao i čupanjem kožice te ponudite opciju možete li zajedno osmisliti neki alternativni način što učiniti u takvim situacijama i što Vaša kći smatra što možete Vi učiniti kako bi se ona osjećala ugodnije. Uz to, napisali ste mi da primjećujete kreativnu crtu kod djevojčice. Kreativno izražavanje putem crtanja, slikanja, trganja papira ili igranja plastelinom mogu biti dobri kanali za nošenje sa stresom. Možda možete otvoreno razgovarati s djevojčicom te ju potaknuti da sama prepozna da može koristiti kreativnost u situacijama u kojima prepozna da joj je teško nositi se sa svime što ju brine.
S obzirom da ste naveli poteškoće u oslobađanju i razgovoru s nepoznatim ljudima i osobama koje nije neko vrijeme vidjela, šaljem Vam i brošuru Socijalne vještine djeteta: vodič za roditelje - http://www.poliklinika-djeca.hr/w...loads/Socijalne-vjestine-djeteta.pdf.
Budući da navedena ponašanja traju već dulje vrijeme, svakako bih preporučila odlazak psihologu. U svojem upitu spominjete to kao jednu od opcija što smatram dobrom idejom te bih Vas svakako željela na to potaknuti i ohrabriti. Važno je pokušati saznati što je u pozadini ponašanja Vaše kći. Također, podrška stručnjaka može pomoći djetetu u jačanju otpornosti u stresnim situacijama. Možete zatražiti pomoć djetetova pedijatra kako bi Vas uputio dječjem psihologu ili psihijatru. Budući da ste naveli da ste iz Splita ostavit ću Vam i kontakt udruge za osobni rast i razvoj – Modo, koju možete kontaktirati na broj telefona 091 4646 410.
Za kraj bih Vam željela reći i kako je važno da se posvetite sebi. Premda Vam se ponekad tako ne čini, djeca osjećaju Vaša raspoloženja te su njihova ponašanja mogu biti odraz Vašeg stanja. Pokušajte pronaći vrijeme za sebe, baviti se aktivnostima koje Vas vesele i ispunjavaju te potražite podršku od svojih najbližih. Na taj način vjerojatno će Vam biti lakše posvetiti se djeci i moći ćete prikupiti energiju potrebnu za nošenje s daljnjim izazovima roditeljstva.
Nadam se da će Vam navedene informacije biti korisne, a ako budete ima li još nedoumica ili Vam zatreba podrška i savjet, možete nam se ponovno javiti ovim putem ili nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju za mame i tate Hrabrog telefona čiji je broj 0800 0800 i na raspolaganju Vam je svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Na liniji rade educirani volonteri koji će Vas rado saslušati, pružiti podršku i pokušati pomoći.

Hvala Vam na javljanju i želim Vam puno sreće i prekrasnih trenutaka s Vašom djecom!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.