Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 426 | Broj poruka: 1379

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Zašto mi mama i tata ne daju brata ili sestru?


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

petryca

23.01.2015. 17:40

Draga teta doktorice,
zovem se Petra i imam 9 godina. Moj najveći problem u životu je taj što nemam brata ili sestru. Brata ili sestru si želim još od vrtića i svake godine od djeda Mraza poželim upravo to. Pitala sam mamu već 1000 puta al ona uvijek daje glupe odgovore kao npr. : prestara sam, nemamo gdje staviti krevetić za brata ili seku, ti si sad već velika i nemoj misliti da će se brat ili seka odmah s tobom moći igrati, itd. Kao prvo , seka može spavati zajedno samnom, kao drugo, ja bi uživala u tome da ju hranim, presvlačim i kupam ( i mama to zna). Evo , prije par dana je i moj bratić , s kojim se svaki dan igram, dobio seku i ja mu strašno zavidim. Od tada sam još tužnija! Zašto neka djeca imaju tako veliku sreću da imaju brata ili seku a ja nemam?

Unaprijed hvala na odgovoru.
Petra

Hana Hrpka, prof. psih.

28.01.2015. 15:50

Draga Petra,

hvala ti na javljanju, zvučiš mi zaista kao jedna zrela djevojčica koja, s obzirom na svoju dob, jako puno razmišlja. Djeci koja odrastaju bez brata ili sestre to često zna biti teško – može im biti dosadno jer su sami, možda bi htjeli imati nekoga za koga se mogu brinuti ili vide svoje prijatelje kojima su njihova braća ili sestre poput najboljih prijatelja pa i sebi žele isto. Takve želje su sasvim u redu, međutim, ponekad ih nije moguće ispuniti iz različitih razloga. Neki roditelji žele sve svoje vrijeme posvetiti svom jedinom djetetu, neki se boje da će njihovo trenutno jedino dijete loše reagirati na to što mu neće biti posvećena sva pažnja kao do sad, a neki roditelji ne mogu imati više djece.

Postoji još puno razloga, a neke od njih ti je tvoja mama i nabrojala, ali postoje i određeni razlozi o kojima se roditelji boje pričati sa svojom djecom. Ponekad roditelji misle da su njihova djeca premala i da neće razumjeti njihove razloge pa im je jako teško kad ih djeca iznova ispituju da dobiju dijete. Isto tako, druga djeca, kao i ti, su jako tužna što im roditelju tu želju ne mogu ili ne žele ispuniti i nekad se mogu čak i naljutiti na njih. Mislim da je jako važno da kad god se osjećaš tužno, bilo zbog toga što nemaš bracu ili seku ili zbog nečeg drugog, dobiješ dopuštenje od svojih roditelja da razgovaraš o tome kako ti je. Kada roditelji i djeca mogu iskreno razgovarati, puno im je lakše objasniti kako se osjećaju i što žele.

Isto tako uvijek možeš nazvati Hrabri telefon na broj 116 111 gdje ćete saslušati volonteri koji svaki dan razgovaraju s djecom. Možeš reći i svojim roditeljima da postoji Hrabri telefon za mame i tate čiji je broj 0800 0800. I roditelji nas često zovu jer i njima treba pomoć i podrška i kažu da im zna biti teško ili neugodno nazvati, ali i da im razgovor pomogne da se osjećaju bolje ili da riješe neke dvojbe koje imaju vezano uz odgoj djece.

Petra, nadam se da ćeš se i dalje svaki dan igrati sa svojim bratićem i vjerujem da ćeš moći biti uključena u brigu o njegovoj seki pa ćeš i ti malo osjetiti kako je to imati nekog mlađeg u obitelji!

Puno te pozdravlja,
Hana Hrpka, prof.