HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 179 | Broj poruka: 670

Savjetodavna linija, za djecu

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Djed koji se mjesa u odgoj unuka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

blondie37

15.10.2014. 14:10

Ova prica je malo duza ,no potrudit cu se ispricati je u sto kracim crtama.Kao sto i svi otprilike zapocinju ija cu reci da sam ocajna jer vise ne znam kako se postaviti u ovoj situaciji a da moje djete ne ispasta
Naime imam dvoje djece od 6 i 2 godine.Ova situacija je kulminirala unazad recimo godinu dana ili u pocecima kada se rodilo drugo dijete.Djed je puno vremena provodio sa starijim unukom,mogu reci da mu je dobar djed bio pa i sad je (nadam se da necu zazaliti sto sam to rekla) .Svugdje su isli, svasta radili i maleni se jako vezao za njega.Nemam nista protiv toga i trudila sam se da ne bude zakinut s obzirom da mu je dosao mladi brat, pa sam se morala vise vremena brinuti oko male bebe jer sam najcesce sama sa djecom.Medutim pocelo se desavati da je djed poceo dolaziti po unuka kada je njemu pasalo i vracati ga kako je njemu pasalo.Npr. ja bih rekla dovedite ga do 20 sati a on bi me zvao u njegovom prisustvu da mi kaze da ce jos malo svratiti iz grada do njega pa ce ga onda dopeljati.Kada bi prigovorila da postoji razlog zasto sam to rekla,najcesece je bio odgovor ,ma dobro pa nemoj bit tako stroga.Godinama sam prelazila preko takvih stvari jer sam uvidala da dijete uziva sa djedom pa sam i popustala i nisam se htjela raspravljati.Suprugu sam rekla da mi se ne svida sta njegov otac dolazi po dijete uvijek kada to njemu pase i da mi se je tesko organizirati jer nikada ne znam kad ce to biti.Osim u situaciji kada sam ja zamolila da mi djecu pricuvaju baka i djed ( baku u cijeloj situaciji i ne spominjem jer ona i nije zainteresirana previse za tu dijecu,voli ih ali ako ih ne vidi po mjesec dva ne predstavlja joj problem,bez obzira sto zivimo jedni od drugih na udaljenosti od par kilometara).
Dok je dijete bilo malo neke stvari nije razumjelo , medutim sada ima 6 godina i vidi da mu djed dozvoli sve , igracke se kupuju na dnevnoj bazi (i to smo molili da ne radi jer mu vise nista nije interesantno, sa nicime ga ne mozemo motivirati ili nagraditi jer sve sto zazeli ima,a svaka igracka traje dan dva i vise nije zanimljiva),obecava mu se svakakve stvari koje se i ne mogu ispuniti, npr. djed ce te voditi u Disneyland i sl.Naravno a mama je dezurni krivac i losa jer se kod mame sve mora raditi,obaveze ispunjavati, pa su od nje napravili babarogu.Razgovarali smo posebno za kupovanje igracaka pa je u jednoj situaciji nakon toga kupio djetetu igracku i molio dijete da mami i tati laze da nije nista dobio.Medutim dijete je bilo iskreno pa je rekao,mama i tata neeemojte se ljutiti ali djed mi je kupio igracku i rekao mi da vam za to ne kazem.Tu sam mu rekla da on nije kriv ,i da je lijepo da nije lagao i da je djed pogrijesio.
To je mali dio primjera.I unazad godinu dana se pocelo desavati da dijete nece od djeda i bake kuci,jer se kod njih sve moze i sve dozvole a kod kuce je sve prema pravilima i sve je glupo i mama i tata stalno vicu kad ne izvrisi njegove obaveze.U jednoj takvoj situaciji mi je dopeljao dijete navecer kuci naravno maleni je plakao da nece kuci jer mu je prije nego je mene pitao rekao da idu kod njega izvana pa sam ja rekla ne i dijete se naljutilo na mamu. Zamolila sam ga da mi to vise ne radi jer bunimo dijete i on smatra da je normalno da se sve moze i da ce biti onako kako djed kaze. Tu je krenula svada ,poceo je vikati na mene,pred oboje djece ,vrijedati me govoriti da sam nitko i nista te sam mu rekla da se smiri da mi djeca slusaju,ali je nastavio i dalje te je i djetetu dosao vikati,vidis ja bi ti sve dao ali mama je kriva ona ti nista ne da.Tu sam ga poterala iz kuce i rekla da se prestane svadati sa mnom preko moga sestogodisnjeg djeteta jer je pre mali da bi to razumio i shvatio tko je tu u pravu i ako bude i dalje tako zabranit cu mu da ga vida.Naravno da moga supruga nije bilo tu da to uvidi.Sve me je to jako uzrujalo i preplasilo jer se covjek potpuno izgubio, a trazila sam samo da me postuje kao majku odnosno da se drzi dogovora.
Djetetu sam nakon sto je otisao rekla da su mama i djed malo glasnije razgovarali i da ce sve biti u redu,on se igrao sa strane i nicime nije dao pokazati da je bio svjedok jednog tako ruznog dogadaja i da je ok.
Sa suprugom sam razgovarala i sve mu ispricala i ostao je u soku da se to desilo jer se to u njegovoj obitelji nije desavalo ali ako smatram da vise nakon toga ne zelim komunicirati sa njegovim ocem on ce postovati kao moju odluku.
Medutim opet u svemu tome sam smatrala da sam ja i moj povrijedeni ponos manje bitna i da je obitelj na prvome mjestu i ne zelim ju razarati.Djed se nakon par dana ispricao i krenuli smo dalje,neko vrijeme je bilo dobro i opet je sve krenulo malo po malo na staro.Dijete bi opet plakalo kad bi ga doveo doma , doma se bunio protiv svega,necu spavati,necu,ici na plivanje ,necu prati zube ,hocu kod djeda.
Kad se par dana nisu vidjeli sve bi se vratilo u normalu a kad bi dosao od njega opet bi bila ista histericna prica.Pa bi uzimao telefon kada god bi se sjetio i zvao djeda ili da dode po njega ili da mu kaze da se dogovori sa mamom da ga pokupi.I tu sam mu rekla da je djecak pre mali da ga zove samo tako i dogovara izlazak ili druzenje ,mora se prvo sa mnom cuti pa cemo se dogovoriti jel pravi trenutak da dode po njega,da li ja imam sa djecom nesto dogovoreno i sl.To je djeda jako izbacivalo iz takta jer mu je snaha govorila da ne moze uzeti dijete i da se mora sa njome dogovoriti.To su drugi sa strane promatrali kako bi imao izljeve nazovimo bijesa i ljutnje jer mu bas sada kad je on zamislio ne dam dijete nego ja idem negdje sa njim odnosno njima. (Govorim o njegovom bratu koji mu je cak jednom prilikom rekao,moras shvatiti da je tvoja snaha majka te djece i da ona ima planove s njima i nemas se sta na nju ljutiti).Takve situacije su se najcesce desavale kad sam ja bila sama kod kuce bez supruga,kad je on doma onde se sa njime i dogovaraju.On je sve to uvidao ali je znao reci ,ja ne znam sta da radim,oni su moji roditelji ,vidim da postoji problem ali ga ne znam rijesiti.
Zadnja situacija koja se desila je da je dijete provelo 7 dana sa bakom i djedom na go i dopeljali su ga doma.Tata se spremao navecer za posao ,ja sam uspavljivala dijete, a stariji sin je nazvao djeda placuci da dode po njega. Culi smo da razgovara sa djedom i place i mislila sam kad uspavam dijete vidjet cu sto ga je rastuzilo.Jer prije toga je sve bilo u redu,imali smo goste,bilo je i djece sa kojom se igrao i kada su svi otisli,on se smjestio uz televizor igrajuci se na I padu.To mu dozvolim kada malenog uspavljujem jer se tako zaokupira igrom pa ja mogu u miru uspavati bebu.Medutim naravno da se djete smirilo i zaboravio je da je djeda zvao, ali djed se navecer oko 2130 pojavilo u stanu i jos je dosao kroz balkonska vrata dnevnog boravka.To me strasno razljutilo i sokiralo kao i supruga koji je bio kod kuce.Razgovarali smo da nas dijete ne cuje i rekli mu da ne moze tako dolaziti ,nas oboje smo doma i ne moze proci uz nas kao da ne postojimo jer dijete place.Zamolila sam ga da nas pusti da sami odgajamo svoju djecu i ako i postoji problem koji cemo mi medusobno rijesavati a ne da ga uz nas rijesava on.Vidjelo se na njemu da je jako uzrujan ,poceo mi je nesto govoriti ali ga je sin zamolio da ode da sam ja u pravu i da se ne mijesa.
Tu sam ja vec pocela gubiti sve konce ne znajuci kako se postaviti i da li nesto krivo radim te smo odlucili posjetiti djecjeg psihologa suprug i ja.Iznijeli smo cijelo videnje svega toga kao i ja ovdje samo malo opsirnije ispricali o odnosima unutar obitelji o odgoju i kako to radimo i da li nesto krivo radimo i kako se postaviti.Ona je samo rekla da iz cijele price njoj izgleda da nista ne radimo lose,naprotiv ali da moramo jasno postaviti granicu tko je ovdje roditelj jer to ocigledno dijete buni.Takoder da dijete mora znati da su baka i djed za igru a roditelji da ga odgajaju i uvode pravila u odrastanju za njegovu dobrobit.Rekla je da suprug razgovara sa ocem i sve mu tako razjasni bez previse svade i da dogovorimo odredene dane kada ce baka i djed vidati djecu.Npr. vikendom,da se zna red i pravila, sto smo i napravili.
Suprug sada komunicira sa svojim roditeljima i dogovara kada ce djete ili oba djeteta provesti kod njih .(Nije da bas cesto pitaju za mladeg sina niti ga uzimaju kod sebe pa ga ovdje i ne spominjem previse.U njihovim zivotima samo postoji stariji unuk,on je jako senzibilan,on je sve, njegove igracke, njegova soba kao da mladi i ne postoji.I tu sam im pokusavala dati na znanje da imam dvoje djece i da jedan nije zakinut zbog drugog vec ih se mora nauciti da su braca i da sve zajedno dijele.Bitno je reci da je moj suprug jedinac pa oni sve postavljaju prema pravilima jednog djeteta
To je trajalo neko vrijeme ,dijete je islo vikendom tamo,ponekad su uzeli i manjeg,sve se dovelo u normalu,pa su onda trazili da bi dolazili par puta tjedno po njih u vrtic sto nisam dozvolila.razgovarala sam sa suprugom i rekla da bi se zeljela drzati onoga sto je psihologica rekla i da se vracamo na staro ali da necu imati nista protiv da kada je on doma pokupi djecu i odu svi zajedno kod djeda i bake .On se sa time nije slozio i rekao da misli da nisam u pravu.Ali je sam zakljucio da se dijete pocelo normalnije ponasati od kada smo postavili takva pravila za vikend,gdje smo svi znali kako si organizirati to vrijeme.
U cijeloj toj situaciji moj svekar i ja ne komuniciramo vise jer vise nakon mnogo vrijedanja i osobno i putem poruka koje ne izgledaju bas najzdravije sam odlucila da to tako zelim i da suprug dogovara susrete sa djecom.I dalje ne zelim dijete sa time zamarati jer je pre mali da razumije pa ga ne propitkujem, ne govorim ruzno o djedu ,bas naprotiv.Uopce ne dajem mu naslutiti da se nesto lose medu nama desava ali mislim da to dijete itekako vidi.Medutim desava se to da sa druge strane on i dalje raspravlja o tome sa dijetetom jer je opet zvao svog sina da mu je dijete reklo da mu je mama zabranila da zove djeda.Sto nije tocno,zabranjeno mu je samo da uzima telefon bez pitanja i da ako zeli telefonirati pita prvo mamu da li moze,za tatin telefon ne govorim jer se tatin telefon ne smije uzeti ni u kom slucaju i to se postuje.
To je zadnja stvar oko koje se suprug i ja ne slazemo i on smatra da dijete treba zvati nonica kad zeli i da ja valjda to nemam pravo odluciti ili me mora pitati.
i jos nakon svih desavanja i suprugovog razgovora sa ocem o tome kako valja postaviti granice izmedu roditelja i baka i djedova on ne uvida da nesto krivo radi,omalovazava majku pred djetetom,zeli sa njime postupati na svoj nacin i kada on zeli te tvrdi da u NICEMU nije kriv i da se njegova snaha u svemu inati protiv njega.Takoder cu reci da mi je svekar jedan obrazovan covjek koji u zivotu nije naucio da mu bilo tko pruza otpor i da je uvijek po njegovom jer je tako najlakse za sve oko njega.Ne smatram da je lose za moje dijete ili djecu da provode vrijeme sa njime ali ne znam kako da covjeka uvjerimo da zna da je samo djed ,da mu ja nisam neprijatelj i da konacno prihvati da roditelji moraju odlucivati o svojoj dijeci i o njihovom odgoju.Jer imam osjecaj da je ovo postao njegov osobni rat protiv mene ,gdje ne uvida da se to sve obija o glavu njegovoj unucadi i sinu i cijeloj obitelji.Svaki razgovor je zavrsio time kako on zeli najbolje svom dijetetu i on je jedini u pravu a svi mi oko njega u krivu.Mogu cak reci da u svim njegovim mjesanjima u nas zivot i brak nam je doveo u pitanje .

Savjetodavna linija, za djecu

21.10.2014. 21:35

Draga mama,

prije svega želim Vam iskreno zahvaliti što ste se obratili Hrabrom telefonu. Vjerujem da Vam nije bilo lako ovako iskreno i detaljno podijeliti svoj problem. Čini mi se da se osjećate kao da Vam je otežana mogućnost da budete majka svome dječaku. Nadam se da će Vam ovaj odgovor dati ideje i smjernice kako se postaviti u opisanoj situaciji. Vidim da ste jako brižni i puni ljubavi, što mi daje vjeru da ćete uspješno riješiti i ovu prepreku.

Kažete da djed ne poštuje granice koje Vi postavljate kao roditelj. Čini se da ste pokušali postići dogovor na puno načina – razgovori s njim i djetetom, obraćanje suprugu, psihologinji, zahlađenje odnosa... Kao da je sve rezultiralo kratkom ili nikakvom promjenom. Moram Vam reći da sam zadivljena količinom energije i strpljenja koje ste uložili. Sviđa mi se što ste pokušali na konstruktivne načine riješiti ovu poteškoću, obratili se stručnjaku i stavljali dijete kao prioritet. Sa svoje strane dali ste zaista puno i možete na to biti ponosni. Iako nisu polučila željeni rezultat, Vaša djela bila su podržavajuća. Odgovornost druge strane je kako će na njih reagirati. Odgovornost za „razaranje obitelji“ koje ste spomenuli leži u djedovom krilu. Vaše je pravo, dapače dužnost, brinuti za sebe i svoje dijete. Osvrnula bih se na to kako je problem počeo. Kažete da su neslaganja s djedom krenula otkad ste dobili drugo dijete, a stariji sin i djed su prije imali blizak odnos. Kada dijete dobije brata ili sestru, u njegovom životu se sve mijenja iz temelja. Prestaje biti centar pažnje roditelja te mora dijeliti ljubav s bracom ili sekom. Koliko god može biti sretno što će dobiti novog člana obitelji, osobu s kojom će se igrati i biti joj uzor, toliko to može biti novo i zastrašujuće iskustvo. Važno je s djetetom puno razgovarati o prinovi u obitelji, no ni tad nismo sigurni da će prilagodba proći bez problema. U redu je da dijete preispituje sebe i Vas te se boji novonastale situacije u obitelji, dok ima mjesto za izraziti osjećaje i podršku roditelja. Kažete da je zvao djeda dok ste uspavljivali bebu i niste se mogli osvrnuti na njegovo plakanje. Pitam se zato je li Vaš sin izrazio svoje brige djedu koji se postavio kao zaštitnik. Moguće je i da je djed samoinicijativno preuzeo tu ulogu. Tome u prilog ide i manjak interesa za mlađeg sina - koji nikako nije pravedan prema njemu te ste potpuno u pravu oko toga da zaslužuju jednak tretman.

Osim što se Vaš sin možda teško nosio s dolaskom nove bebe u obitelj, važno se osvrnuti i na to kako proživljava situaciju s djedom. Sad ću Vam ukratko opisati položaj baka i djedova u obitelji te njihov utjecaj na djecu. Nadam se da ćete uvidjeti da niste sami u ovom problemu i da ćete se prepoznati u nekim segmentima. Uloga djeda i baka važna je u djetetovom životu. Kad je dijete malo, teško mu je razumjeti da i njegovi roditelji imaju roditelje, da baka i djed imaju svoje roditelje, za koje im se čini da postoje oduvijek. Stoga su djeca zainteresirana za priče iz mladosti djeda i baka, koje su im zanimljive i pomalo čarobne. Bez obzira na stupanj obrazovanosti, djeca uživaju učiti od baka i djedova. Kad odrastu, iako se ne mogu sjetiti tko ih je to točno naučio, popravljat će igračke ili peći kolače po uzoru na djeda i baku. Svojom aktivnom ulogom djedovi i bake obogaćuju svoj i život djeteta te su utoliko nezamjenjive figure u odrastanju. Ipak, tu se povlači granica. Ako djedovi i bake preuzimaju vodeću ulogu u odgoju, dijete razvija privrženost prema njima. Kad roditelji dođu u situaciju preuzimanja brige o djetetu, čak i nakon nekoliko sati s djedom i bakom, imaju problem s uspostavom odnosa s djetetom. Činjenica je da se bake i djedovi ponekad osjećaju nepotrebnima i neuvaženima od članova obitelji pa čine sve kako bi unuke što više vezali za sebe te se na taj način osjetili potrebnima i vrijednima. Ponekad idu tako daleko da ne dozvoljavaju roditeljima da postave granice, „štite“ djecu od roditelja, pozivaju se na iskustvo i mudrost i nameću svoje stavove o odgoju. Kad nastane takav konflikt u obitelji, najviše ispaštaju djeca. Naime, djeca koja moraju testirati granice svakog člana obitelji i nemaju jasne smjernice u odgoju postanu nesigurna, nervozna, zahtjevna i manipulativna. To sve ometa njihovu psihosocijalnu prilagodbu.

Iz iskustva mnogobrojnih obitelji koje doživljavaju ovakav izazov, pretpostavljam da je i Vaš sin zbunjen i žalostan. Iako Vam ne izražava svoje brige te se ubrzo počne ponašati kao da ništa nije bilo, kako opisujete, to ne znači nužno da ne pati. Razgovarajte s njim o tome. Pitajte ga o osjećajima. Možda Vam može nacrtati kako se osjeća ili iskazati kroz igru. Vi ga najbolje poznajete i znate na koji način se lako izražava. Dijete od šest godina ne zna opisati i verbalizirati što ga muči te njegovo zatvaranje nije odraz nepovjerenja. Prema svemu što ste napisali, čini mi se da imate kvalitetan odnos te da bi mogao rado dijeliti s Vama. Također, čujem Vašu potrebu da ga štitite pa umanjite teške situacije, primjerice kažete da su mama i djed samo glasno pričali. Sasvim razumijem tu potrebu i naravno da se nećete djetetu jadati i povjeravati o svim problemima. Ono što bih Vam savjetovala je da budete otvoreni s njim. Recite mu što se događa jezikom koji on može razumjeti. Primjerice, nakon svađe s djedom, možete mu reći: „Žao mi je što si čuo ovu svađu. Jako sam se uzrujala i rastužila, no sad se već bolje osjećam kad sam s tobom. Djed i ja te jako volimo i želimo sve najbolje za tebe. Samo se ne slažemo oko nekih stvari i za to ti nisi kriv“. U razvojnoj fazi Vašeg sina normalno je da djeca imaju magično mišljenje da su centar svega. Bojim se da bi Vaš sin mogao pomisliti da je on odgovoran za probleme u obitelji te je važno da čuje suprotno. Kada pokušamo djeci predočiti situaciju njima razumljivim rječnikom, često se iznenadimo koliko oni zapravo znaju i razumiju.

Opisali ste mi i odnos supruga prema cijelom problemu. Čini mi se da nije bio prisutan u ključnim trenutcima i da ste bili usamljeni. Vidim da je načelno spreman poštovati Vaše odluke. Ipak, samo jednom spominjete da Vas je aktivno obranio i preuzeo odgovornost, a sad podrška izostaje. Vjerujem da je rastrgan između svojih roditelja te Vas i djeteta. Spomenuli ste da Vam je brak doveden u pitanje, što mi je jako žao čuti. Možda biste mogli razgovarati s njim o tome kako se osjećate, saslušati kako i zašto je njemu teško te posložiti međusobna očekivanja. Čini mi se da očekujete više aktivne podrške, i zbog sebe, i zbog djeteta te ju imate pravo tražiti.

Svjesna da se obraćate primarno zbog savjeta oko djeda i sina, no imam Vam potrebu reći da sam osjetila emocije koje izražavate. Ne mogu ni zamisliti kako je biti u Vašoj koži toliko dugo vremena. Čini se da ste dosta usamljeni i nesigurni u svemu što proživljavate. Osobito mi se urezalo to što vidim da ste jako posvećeni sinu, a djed Vas vrijeđa i omalovažava pred njim. Pitam se kako je to utjecalo na Vas. Više puta spominjete djecu, odnose, obitelj u cjelini kao prioritet. Nigdje ne vidim Vas na prvome mjestu i to mi je jako žao. Svakako zaslužujete pobrinuti se za sebe. Takvi ćete biti više otvoreni i za djecu, muža i djeda. U ovom trenutku čini mi se da ste iscrpili energiju za borbu s djedom te Vas održavaju ljubav i briga za dijete. Voljela bih da odate sebi priznanje za sav trud koji ste uložili, za posvećenost i kvalitetne pokušaje rješavanja problema. Voljela bih da napravite nešto lijepo za sebe, makar to bila sitnica. Vjerujem da će Vam to dati energije za ostvarenje uzajamnog poštovanja i razumijevanja s djedom.

S obzirom da imam dojam da je trenutno najveći problem to što se ne slažete sa suprugom oko viđanja djece i djeda, mislim da bi bilo dobro da Vas dvoje razmislite o tome da potražite savjetovanje za sebe, ukoliko procjenjujete da samostalno ne možete doći do dogovora. Uz stručnu podršku i smjernice, mogli biste možda doći do dogovora koji bi zadovoljio i Vašu potrebu da sa suprugom imate autonomiju u odgoju djece te suprugovu potrebu da ima dobar odnos s roditeljima. Ako želite, možete napisati u kojem ste gradu da Vam preporučimo kome se obratiti. Ako Vam zatreba razgovor, podrška, savjet ili neki kontakt, možete nazvati našu besplatnu anonimnu liniju za mame i tate na broj 0800-0800 radnim danom od 9 do 20 sati. Također nam se možete javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Ako Vas zanima više o bakama i djedovima ili odgoju općenito, preporučila bih Vam knjigu „Odgajam li dobro svoje dijete“ Gordane Buljan-Flander i Ane Karlović. Možete pogledati i brošure Hrabrog telefona na http://www.hrabritelefon.hr/o-nama/publikacije/ , osobito onu pod nazivom „Kako biti dobar roditelj“ u kojoj ćete naći nove načine i ideje za odgoj djece.

Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje. Biti majka također znači doživjeti nesputanu radost sa svojim djetetom. Priuštite sebi i sinu tu radost u zajedničkim trenutcima i neka zna da se u nju može uvijek sigurno vratiti.

Puno sreće želi Vam Vaš,
Hrabri Telefon