|
Autor
|
Poruka
|
|
Kalimero32
|
23.09.2012. 12:35
Situacija je slijedeca u obitelji svijedoci smo zanemarivanje dijece (dvoje njih) i nitko nista ne poduzima jer "to nisu njihova posla" razumjem ih jer sam se i ja "lomila" potraziti savjet ili prijaviti slucaj jer se to doista mene ne tice, jer ja vidim samo jednu stranu medalje a to su dijeca. Radi se o relativno mladoj mami (22 godina) ima jednog dijeteta od 4 godine i jednog bebaca od 8 mjeseci zive u zajednici, ona i suprug od nedavno su zaposljeni, svekar radi djeca nadgleda baka koja je na antidepresivima i apaurinima (nije losa niti zla, vec nestabilna zena i zena koja osim nadzora da se dijeca ne ozlijede ne moze napraviti vise) Prvo dijete do prije 7 mjeseca nije imalo zdravstvenu knjizicu! nije imao pedijatra niti su obavljene ikakve zdravtsvene redovite kontrole (dok je bio bebac) niti primilo vakcinu. Prije 7 mjeseca na vrata joj je zakucala socialna skrb jer su dobili anonimnu prijavu da djete nije vakcinirano, u strahu od pretnje kaznu zatvora i oduzimanje dijeteta, malome su izvadili zdravstvenu knjizicu i poceo je primati ubrzano vakcine (neznam dal je primio sve).
Medzutim nisu samo vakcine u pitanju, ranije smo znali cesce navracati kod njih, sad to izbegavam na sve moguce nacine jer ne mogu gledati tu djecu. Prvo, starije dijete zanemarivali su u smislu: kupanja jednom u mjesec, dva, neadekvatnu odjecu, nisu ga vodili vani u setnje da se igra s drugom dijecom, parkici i sli. dijete tada, a i sada 24h na dan je zatvoreno u neprovjetrenom stanu s teskim zrakom unutra i nehigijenskim uvjetima. Kada se rodilo drugo dijete misilila sam da ce se nesto promijeniti, nazalost ne, prica od starijeg ponavlja se i na mladze dijete: neokupano, zaudara na bljuvotinu, na mlijeko kada se ustoji na rucem zraku...
Kako roditelji su poceli radit, starije i mlađe dijete jos redze kupaju, jos manje se brinu o njima setnje van na svijezi zrak i socializaciju sa ostalom dijecom sveden je na jednom u mjesec do dva dana. Starije dijete ide od krajnosti u krajnosti od krajno agresivno u krajnje plahko. Jednom sam bila svijedok kada je mali malo glasnije viknuo jer je htio nekakvu igracku kada je baka zamahnula sakom u (predpostavljam) nesto sto bi trebalo biti samar, al zaustavila se tik do njegovog obraza kada sam ja (bilo je jace od mene) viknula kaj ona radi. Navodno, rekla je da je to samo pretnja da ga ona ne samara, al zato na pomen "mirka" (mirko je drvena kuhaca) dijete pocinje panicno plakat i samo ide u kut (kao pod kazni).
Moje pitanje glasi: dali i dalje sutjeti i praviti se da nista ne vidim i ne cujem, jer doista nemogu raspoznati dali se radi o nenamjerno zapostavljanje dijece ili si ja to samo umisljam, dali bi trebala socijalna skrb nenajavljena posjetiti tu obitelj ili to nije potrebno...
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
27.09.2012. 15:05
Poštovana,
Hvala Vam što ste nam se obratili ovim putem. Napisali ste nam da u Vašoj okolini živi obitelj s dvoje male djece za koje sumnjate da su zanemarena. Nažalost, situacije u kojima je djeci zbog ponašanja kojima su izložena u svojoj obitelji potrebna pomoć nas odraslih nisu rijetke. Mnoge osobe se u toj situaciji susretnu s dvojbama sličnim Vašima te im se javljaju pitanja kao što su: „Je li na meni da reagiram? Koja je primjerena reakcija? Što će se dogoditi ako okrenem broj Centra za socijalnu skrb?“ Jako mi je drago da unatoč svojim dvojbama i dalje stavljate djecu na prvo mjesto, što ste svjesni da je njima potrebna pomoć i zaštita te što ste spremni poduzeti onoliko koliko je u Vašim mogućnostima da biste im pružili sretnije i sigurnije djetinjstvo.
Kroz odrastanje djeteta je jako važno da odrasli koji o njemu brinu pažljivo prate njegove potrebe i s dosljednošću odgovaraju na njih. Kada govorimo od djetetovim potrebama pod time podrazumijevamo fizičke potrebe (npr. hrana, primjereni smještaj, održavanje higijene, ostavljanje djeteta bez nadzora i slično), medicinske potrebe, ali i emocionalne potrebe (npr. potrebu za nježnošću, prihvaćanjem, emocionalnom toplinom). Među znakovima na temelju kojih možemo posumnjati na zanemarivanje su i oni koje sami opisujete. Primjerice, na zanemarivanje možemo posumnjati ako se često događa da dijete nije okupano, ima prljavu i zapletenu kosu, nije obučeno primjereno vremenskim uvjetima, gladno je, ima neliječene bolesti i ozlijede, nije redovno cijepljeno ili je ostavljano bez nadzora. Znakovi koje ste opisali mogu upućivati na nedostatak brige o djetetu, koja može djelovati štetno na djetetov rast i razvoj. Zanemarivanje djece ne mora biti namjerno, ono može biti i posljedica siromaštva, neznanja ili čak psihičkim problema roditelja, no to ga ne čini ispravnim i ne umanjuje njegove posljedice za dijete. Neovisno o okolnostima, ono što je najvažnije je da je zanemarenoj djeci ponekad potreban naš glas kako bi mogla biti zaštićena.
Osim toga, spomenuli ste i sumnju na fizičko kažnjavanje starijeg djeteta. Naveli ste situaciju u kojoj ga je baka prema Vašem mišljenju željela udariti, ali ste je spriječili, kao i da dijete na spomen kuhače „panično plače i samo ide u kut“. Ovakva reakcija znači da je dijete s tim predmetom povezalo snažnu nelagodu, koja može upućivati na fizičko kažnjavanje. Iako je nekada bilo smatrano uobičajenom odgojnom metodom, danas je poznato da fizičko kažnjavanje štetno djeluje na dijete, ispunjavajući njegov inače siguran svijet osjećajem nesigurnosti i prijetnje te prenošenjem poruke djetetu da je agresija normalan način rješavanjem problema. Zbog njegovih posljedica, ono se danas smatra jednim oblikom zlostavljanja djece.
Naravno, nitko od nas ne može u potpunosti znati što se događa u toj obitelji, no činjenica da ste primijetili određene znakove na djeci koji Vas zabrinjavaju za njihovu sigurnost, dovoljan je razlog da potražite pomoć. Iz Vašeg upita mi se čini da ste upoznati s koracima koji su Vam na raspolaganju. Ukoliko sumnjate na zanemarivanje, možete se obratiti Policiji, koja je pri saznanju o ugroženosti maloljetne osobe dužna obavijestiti i Centar za socijalnu skrb. Možete se obratiti i izravno nadležnom Centru za socijalnu skrb (čiji Vam kontakt možemo ustupiti ukoliko s nama podijelite odakle dolazite). Djelatnici Centra su po Vašem pozivu dužni posjetiti obitelj, ispitati postoji li razlog za zabrinutost te po potrebi poduzeti određene mjere. Pri obavještavanju Centra možete naglasiti da želite ostati anonimni. Ukoliko utvrde da je u obitelji zapravo sve u redu, roditelji neće snositi nikakve posljedice. Ako i dalje budete nesigurni oko ozbiljnosti situacije, možete im i samo ispričati slučaj i pitati smatraju li da ima razloga za reagiranje.
Ukoliko imate određeni razlog zbog kojeg oklijevate samostalno se obratiti Centru, postoji i mogućnost da dobivene informacije Centru proslijedi Hrabri telefon. Naša je obavijest potpuno anonimna i ne bi uključivala Vaše osobne podatke. Ukoliko se odlučite za ovu mogućnost, bit će nam potrebno još podataka: imena i prezime članova obitelji, njihova adresa te što više saznanja o načinu na koji se roditelji u toj obitelji odnose prema djetetu. Budući da Vi imate potpunije informacije o stanju u obitelji, svakako bi bilo dobro da se Centru obratite samostalno. Ukoliko ipak više naginjete opciji slanja obavijesti putem Hrabrog telefona, molila bih Vas da nam se zbog zaštite identiteta obitelji ponovno javite putem besplatne i anonimne savjetodavne linije, chata ili e-maila. Savjetodavna linija Hrabrog telefona (0800-0800) otvorena je radnim danom od 9 do 20 sati, a chat (www.hrabritelefon.hr/chat) radnim danom od 15 do 18 sati. E-mail putem kojeg nam se možete obratiti je savjet@hrabritelefon.hr. Na istim mjestima možete potražiti savjet ili podršku i vezano uz sva pitanja s kojima se susrećemo na putu roditeljstva.
Na samom kraju željela bih još jednom pohvaliti Vašu spremnost da pomognete dvama malenim bićima koji još nisu dovoljno veliki da bi to učinili sami. Stvaranjem sigurne i tople sredine, brižnim praćenjem djetetovih potreba, pružanjem ljubavi i nježnosti, roditelji zapravo grade djetetu svijet koji mu je potreban da bi izrastao u sretnu mladu osobu. Nažalost, iz različitih razloga, neki roditelji u određenom trenutku djetetu nisu u stanju pružiti sve što mu je potrebno, a tu je presudna uloga nas koji promatramo sa strane. Odluka o tome potražiti pomoć ili ne nije laka, no ono s čime se uvijek vodimo je dobrobit djeteta.
Mi Vam stojimo na raspolaganju za sva Vaša pitanja.
Srdačan pozdrav,
Vaš Hrabri telefon
|
|
Kalimero32
|
04.10.2012. 17:40
Postovani,
Zahvaljujem Vam na iscrpnom odgovoru, potaknuta odgovora ovog vikenda posjetili smo obitelj (iskreno u nadi da necu vidjet znakove svega navedenog u Vasem odgovoru) nazalost bilo je jasnih znakova ne namjernog zanemarivanje dijece. Tezak, mogu rec nesnosni zrak u prostoriji gdje su boravila djecica, moj suprug prvo sto je napravio bio je da otvori balkonska vrata, na srecu ove nedelje vrijeme je to dozvoljavalo. Dijeca su bili pod nadzorom dede i bake, roditelje nisu bili doma.
Starije dijete zalilo se da ga boli trbuscic, na sto nam je njegova baka odgovorila da se zali vec tijednima, al da roditelji ne regairaju na to te da to pripisuju na to da dijete trazi pozornost...?! nadalje, to isto, starije dijete prije par dana pao je s tobogana (prilikom jednog od rijetkih setnji) dijete ko dijete, i nase je padalo, dijeca padaju, ustanu i produze se igrati (ovisi o ozlijedama) medzutim, konkretno u ovom slucaju, nedugo nakon pada po rijecima bake oko 30 tak minuta kasinije dijete je pocelo povracati, roditelji ga nisu odnjeli na pregled.
Prema rijecima bake i djeda, manje dijete navodno do sada nije od strane roditelja osijetilo zagrljaj, ne maze ga niti grle (kao niti starijeg). Starije dijete prvi put sam upoznala kada je imalo 2,5 godine starosti za to doba starosti dijete je pricalo super, sada, danas sa njegovih 5 godina govor mu je na istoj razini 
Zalosno je sto sredina i okruzenje moze napraviti od mala i nevina bica ...
Slucaj je prijavljen Hrabrom telefonu, nije mi namjera da se dijeca oduzmu - to ne bih si nikada oprostila, vec da se roditelji "osvijeste" probude ili sto vec, da shvate sto cine sa i od svoje vlastite dijece.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
15.10.2012. 22:25
Poštovana,
najprije bismo se željeli ispričati na duljem čekanju na odgovor. Od našeg posljednjeg kontakta doista ste učinili mnogo. Iskreno mi je žao što su se tijekom posjeta obitelji Vaše sumnje potvrdile. Vaš opis stanja koje ste zatekli doista rastužuje. Nažalost, prema onome što ste opisali, obitelj koju ste posjetili u ovim trenucima vjerojatno nije u mogućnosti djeci pružiti brigu i toplinu koja im je potrebna. Upravo zato je Vaša spremnost na djelovanje, kojom je malenima pružena prilika za sretnije i sigurnije djetinjstvo, toliko vrijedna.
Vjerujem da ste istovremeno možda zabrinuti oko događaja koji slijede. Kao što smo već opisali u prethodnom odgovoru, obaviješću o sumnji na zlostavljanje ili zanemarivanje Hrabri telefon obavještava službe za zaštitu djece o mogućoj prisutnosti uvjeta koji nisu primjereni za zdrav i siguran razvoj djeteta. Obavijest o sumnji nije optužba ili prijava i na temelju nje se ne donose odluke, već služi kao vrijedna informacija nadležnim institucijama. Na temelju nje, stručnjaci nadležnih službi su dužni izaći na teren i ispitati slučaj. Na temelju svoje stručne procjene oni predlažu neku od mjera. Primjerice, roditelji mogu biti upozoreni, upućeni na savjetovanje, može biti određena mjera nadzora nad roditeljskom skrbi koja podrazumijeva praćenje stanja u obitelji kroz određeni period i slično. Izdvajanje djeteta iz obitelji je mjera koja se poduzima u najtežim slučajevima, u kojima postoji ozbiljna zabrinutost za život i sigurnost djeteta, odnosno kada je ona neophodna. Vjerujem da
Vaša namjera nije da se djeca oduzmu već da im se pruži sretno djetinjstvo. Ne možemo znati točno što slijedi, no što god da stručne službe poduzmu,vjerujemo da će to biti poduzeto s ciljem zaštite djece i u njihovom najboljem interesu.
Ono što je sada najvažnije je biti strpljiv i uporan. Ukoliko primijetite da se stanje ne mijenja, slobodno se ponovno anonimno obratite Centru za socijalnu skrb sa svim novostečenim informacijama. Također, u potrazi za nekim korisnim informacijama i savjetima uvijek se ponovno možete obratiti Hrabrom telefonu. Mi Vam stojimo na raspolaganju za sva Vaša pitanja.
Hvala Vam na Vašoj spremnosti da ne budete samo tihi promatrač, već da nastojite učiniti sve što možete da bi zaštitili ta "mala i nevina bića", koja zaslužuju svu ljubav i brigu.
Srdačan pozdrav,
Vaš Hrabri telefon
|
|
Kalimero32
|
18.10.2012. 11:30
Postovani,
Prije svega jedno VELIKO HVALA od srca Vama na prvom odgovoru na moj post i pottaknuta komentarom da postoje naznake o nenamjernom zanemarivanje dijece, napravila sam drugi korak, nazvala Hrvabrog Telefona (zasluzio je ime, doista je trebalo hrabrosti poddic slusalicu i progovorit prvu rijec) i VELIKO HVALA operateru koji me je saslusao, nije preduhitravala vlastitim zakljuccima, pomno je slusala, propitival, i prije svega pojasnila mi sto tocno znaci zanemarivanje dijeteta, nadalje, operator napravio je zapisnik na osnovu mog iskaza te obavijestila da ce moja prijava (na zahtjev anonimna) biti proslijedzena socijalnom radniku....
Moram napomenuti da cilj NIJE mi bio mami oduzet dijecu, (jer neznam sta se desava sa mamom i u njenoj glavi i dusi, jer ja vidim samo jednu stranu medalje, a to su dijecica, ne i ono sto je navelo mamu na takvo ponasanje)
Ishod svega: prije tijedan dana nazvala me je baka sa kojom zive u zajednici da nam javi kako se mama PROMIJENILA u pozitivnom smislu za 360 stupnjeva! Dijecica su cista! oprana! soba gdje su veci dio vrijemena dijecica je uredna, provetrava se redovito, i sto je najbitnije od svega - pocela ih je redovito hraniti i produzila sa cijepljenjem gdje je stala (da podsjetim, starije dijete nije imalo do svoje 4te godine zdravstvenu knjizicu, nako sto su je od socijalne skrbi posjetili, trebala je izvaditi zdravstvenu knjizicu starijem dijetetu i zapocet cijepljenjem, tada je zapocela, al stala je na porvu primljenu vakcinu) sada, ponovno ih nosi na redovite kontrole i provijere, i sve to zahvaljujuci, kako je nama baka na telefon rekla - nenadnom posjetu socijalne radnice!
Jako sam sretna zbog dijecice, jer napokon pocinje se neko brinut i o njima. Ima tu jos posla, al prvenstveno mislim da se treba raditi sa roditeljima (sa mladom mamom i tatu) koji neznam iz kojih razloga se tako ophode prema svojoj dijeci. Malo me je zabrinulo to sto mi je baka rekla da nakon posjete socijalne radnice, mama se svakako nabolje promijenila i brine vise o dijecici i sve to , medzutim nekako osjeca da sada dijecu malo stroze kaznjava (posebice starijeg) da jedna od najstrozih i najcescih kazni je to da ga salju u krevet bez veceru! Ovo me je jako pogodilo, al sad se ne bojim osude sredine, ne bojim se komentara gledaj svoja posla i ne mjesaj se u njihov zivot, jer ta dijecica su nasa posla, ne smijemo okretat glavu, bar ja necu vise. Za par dana, za vikend idemo kod njih u posjet, i spreman sam na razgovor sa njima, ukoliko doista kaznjavu svoju dijecu na taj nacin, razgovarati cemo s njima (i ja i suprug) jer kaznjavanje posebice takvog tipa: ne dat hranu ili fizicki udar, nije rijesenje te obratit im pozornost na to kakve sve to poslijedice moze imat kako na psihicko tako na fizicko zdravlje dijeteta.
Toliko od mene, hvala Vam od srca na svemu, htjela sam Vam javiti to da ste svojim radom pomogli jos dviju malim andzelima 
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
22.10.2012. 16:00
Poštovana,
Iznimno nam je drago pročitati Vaše riječi, pune zahvalnosti i zadovoljstva ishodom situacije. Vaš odgovor doista djeluje ohrabrujuće te mi je drago što vidite promjenu koju ste svojom hrabrošću i trudom potaknuli. Također mi je drago što i dalje držite oči otvorenima i shvaćate da je ovo tek početak. Nadamo se da će majka uz podršku stručnjaka nastaviti promjenu koja je započela prvim dolaskom socijalne radnice te da će djeca dobiti ljubav, podršku i brigu koja im je potrebna.
Ako sam dobro razumjela, u razgovoru s bakom ste dobili informaciju da majka dijete često kažnjava odlaskom u krevet bez večere. Vaša zabrinutost je potpuno opravdana. Postavljanje granica djetetu, odnosno podučavanje djeteta o tome koja su ponašanja primjerena, a koja ne, vrlo je važan dio odgoja. S druge strane, djetetovo testiranje granica i trenuci kada krši pravila mogu biti vrlo izazovni za roditelja te roditelji ni sami nisu sigurni kako je najbolje reagirati. Učenjem novih načina discipliniranja djeteta roditelji mogu izbjeći neželjena ponašanja djeteta, potaknuti poželjna ponašanja, ali i uspostaviti bolji odnos s djetetom. Roditeljski razgovori i razmjene iskustava mogu biti jako dobar način učenja o novim načinima postavljanja granica, posebice zato jer roditelji imaju razumijevanje o tome koliko discipliniranje djeteta može biti zahtjevno i koliko je ponekad teško ostati smiren (iako je to od neprocjenjive važnosti).
Kao što ste i sami svjesni, djetetu se kao kazna nikada ne bi smjelo uskraćivati nešto što mu je potrebno (npr. hrana, toplina i nježnost) ili ga kažnjavati fizički. Fizičkim kažnjavanjem djetetu se poručuje da je agresija normalan način rješavanja problema, a ujedno se i gradi odnos s roditeljem koji se temelji na strahu, a ne na poštovanju. Umjesto toga, posljedice za nepoželjna ponašanja mogu biti uskraćivanje nekih privilegija (npr. gledanje crtića, igranje određenom igračkom i sl.), prirodne ili logične posljedice ponašanja (npr. ako dijete potrga igračku, neće se više moći igrati s njom) ili boravak u kutku za time out. Boravak u kutku za time out znači da, nakon što se dijete ponašalo na neprihvatljiv način, kao kaznu mora provesti određeno vrijeme na nekom mirnom mjestu dok se ne smiri i razmisli o tome što je učinio (duljina boravka bi trebala biti u skladu s dobi djeteta, npr. onoliko minuta koliko dijete ima godina). Kada dijete prekrši određeno pravilo, roditeljima ponekad može biti vrlo teško ostati smiren i razborit, što je sasvim normalno. U tim trenucima je dobro uzeti malo vremena za sebe, npr. brojati do 10, napustiti prostoriju i vratiti se kada smo mirniji i slično. Također, jako je važno biti dosljedan te nagrađivati poželjna ponašanja, npr. pohvaliti dijete kada je samo pospremilo igračke ili se ponašalo na način koji bismo željeli češće vidjeti. Više ideja o tome kako postaviti granice možete pročitati u brošuri Hrabrog telefona pod nazivom „Disciplina i Vaše dijete“, koju možete pronaći među materijalima na sljedećoj web-adresi: http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije.
Drago nam je što smo mogli biti jedan mali kotačić u pokretanju promjene koju danas vidite, no nemojte zaboraviti da ste Vi ti koji ste prepoznali da nešto nije u redu i, unatoč početnim sumnjama i nesigurnosti, odlučili učiniti ono što je najbolje za djecu. Drago nam je što smo Vas u tome mogli podržati. Ponekad je doista potrebna samo jedna osoba koja će prekinuti šutnju.
Srdačan pozdrav,
Hrabri telefon
|
