HRABRI - forum za zlostavljanu i zanemarenu djecu

U forumima odgovaraju na Vaša pitanja isključivo stručnjaci iz određenih područja medicine, stomatologije i psihologije.

Broj tema: 132

Broj poruka: 527

Hrabri telefon

Telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu
Đorđićeva 26
Zagreb

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

PSIHIČKO ZLOSTAVLJANJE

Prethodna tema

HRABRI - forum za zlostavljanu i zanemarenu djecu

Sljedeća tema

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor	Poruka
bi	16.11.2007. 21:25 Zovem se Barbara. Imam 15 godina. Moj otac me psihički zlostavlja, a to se najviše izražava u posljednih par mjeseci, iako je sve počelo kako sam krenula još u osnovnu školu ... Naime, moj otac je prilično abmiciozna osoba i kao učenik osnovne škole, a i srednje, prolazio je sa solidnom trojkom. Uvijek je mislio da može više, ali njegova obitelj je bila siromašna i velika (8 djece). Baka nije radila, pa su on, njegova brača i sestre obavljali sve poslove u kući, ali i brinuli se za domaće životinje. Nije imao mogućnosti za bolji uspjeh u školi. Cijelu osnovnu sam prolazila sa prosjekom 5,0 i to u teškim mukama. Nikad mi nisu išli fiizka kemija i matematika, a povijest me jednostavno nije zanimala ... Za svaku četvorku koju sam dobijala on bi na mene vikao, derao se i kažnjavao (uzeo mobitel zabranio računalo i sl.) To se događalo za svaku četvorku, a zamislite onda što je radio kad bih dobila trjku ili dvojku ...(što je bilo rjeđe). Naime, to je bila osnovna škola i nije se moralo nešto pretjerano učiti za dobre ocjene. Sad sam 1.b razred jezićne Gimnazije. Prilično je teško, a tim više što nemam puno predznanja iz pojedinih predmeta iz Osnovne škole. Zaredala sam lošijih ocjena i polugodište bih trebala proći za četvorkom, ne peticom. Kad sam ocu rekla kakve su moje ocjene i s kojim prosjekom ću proći kao da su vrazi ušli u njega. Vikao je, derao se da ga moglo čuti po cijeloj zgradi, vrijeđao me i nazivao: "Kurvom, gadurom glupom i lijenom ..." Rekao je da nema više kćeri, i čim napunim 18godina da me ne mora više trpiti, i da nema nikakve veze sa mnom i da mu se više ne obraćam jer za njega ne postojim". Bacio je papir sa mojim ocjenama u dnevnu sobu i psovao (neću navoditi što). Tako je otkad sam išla još i u osnovnu školu....a sad sam srednja škola, ipak sam malo starija, i sve me više boli ... Već sam dosta puta razmišljala da si oduzmem život ili makar samo naudim da budem u bolnici jer ne želim biti kod kuće ...
averel	23.11.2007. 12:40 Draga Barbara, jako me rastuzilo tvoje pismo, jer iako znam da se djeci svasta dogadja, ne mogu vjerovati da ima takvih roditelja kakav je tvoj otac. Htjela bih ti samo reci da budes hrabra, i ne uzimas si previse srcu to sto ti on govori. Ili nije svjestan sto ti cini, jer uopce ne razmislja o tvojim osjecajima, a onda mu pokusaj oprostiti. Postoje ljudi koji su duboko nesretni i nezadovoljni samim sobom, a zbog toga muce svoje najblize. Mozda to ipak radi svjesno, ali onda nije vrijedan tvoje ljubavi, tvojeg postovanja, niti tvojih suza. Nekad je psihicko mucenje gore od fizickog, zato kad ti je tesko, nazovi hrabri telefon (0800-0800) ili se pozali nekome u koga imas povjerenja. I nemoj misliti da si zasluzila bilo sto od onog sto ti tata govori. Nitko takve stvari ne zasluzuje. Vec si gotovo odrasla, ako mozes izdrzi tu torturu jer nece jos dugo trajati, a ako ti je vec stvarno previse, nemoj cekati da postane jos gore. Nemoj razmisljati da naudis sama, sebi; to je najgore sto mozes napraviti jer imas samo jedan zivot u kojem za neku godinu, kad zavrsis skolu, mozes uzivati, a mozda i ostvariti svoje snove. Potrazi pomoc, jer nazalost nisi jedina koja trpi takvu torturu, i ima ljudi koji ce ti pomoci.
	03.01.2008. 16:20 Draga Barbara, Drago mi je što si se obratila Hrabrom telefonu za pomoć. Rastužio me je tvoj e-mail i zbilja vjerujem da ti nije lako doživljavati i slušati takve uvrede od strane svog oca. Roditelji ponekad pretjeruju u očekivanjima od svoje djece. Vjerujem da je u tvojoj situaciji to još potencirano tatinom ambicioznošću te njegovim neispunjenim snovima. Ponekad se dogodi da roditelji onda te svoje neispunjene snove prenose na svoju djecu te uspjehe i neuspjehe djece doživljavaju preburno i preosobno. Naravno da tada osjećaš kao da ti je „slomljeno srce“. Kažeš da ti pada na pamet da si oduzmeš život... Vjerujem da ti je teško i da proživljavaš teške trenutke. Od roditelja očekujemo podršku i ljubav, a nikako uvrede poput „kurvo“ i „gaduro“. Ali oduzimanje života i fizičko ozljeđivanje sebe samog nije dobro rješenje. Vjerujem da je teže gradivo u srednjoj školi i da nije lako prolaziti sa peticom. Postoje predmeti koje ćeš lakše savladavati a neke malo teže, naravno. Bitno je da se trudiš dati maksimum od sebe. U tvom e-mailu nisam nigdje vidjela da spominješ mamu. Da li i mama živi sa vama? Voljela bih više znati o njenom ponašanju i stavu u vezi tatinih dugogodišnjih reakcija na tvoj školski uspjeh. Mama je dužna zaštititi te od takvih tatinih reakcija. Imaš li braće ili sestara? Kako se tata ponaša prema njima? Bilo bi u redu da razgovaraš sa nekom odraslom i odgovornom osobom o svojim iskustvima s tatom. Možda u školi sa nekim? Psiholog, pedagog, razrednik... Mislim da bi bilo dobro da razgovaraš sa psihologom o svojim osjećajima i razmišljanjima! Možeš se obratiti i nekome u obitelji, susjedi, roditeljima od prijateljice... Vrlo je bitno da to ne zadržavaš samo za sebe već da potražiš pomoć. To što si mi navela zbilja jest psihičko zlostavljanje i potrebno ga je zaustaviti. Tvoj tata mora promijeniti svoje ponašanje prema tebi, a za to mu je potrebna pomoć psihologa. Pretpostavljam da on neće htjeti svojevoljno otići kod psihologa, ali ako se obavijesti socijalna služba o tome, oni će ga prisiliti. Možeš nazvati našu savjetodavnu liniju na broj 0800-0800 te ostaviti nam potrebne podatke da mi obavijestimo Centar za socijalnu skrb. Prijava može biti poslana anonimno, tako da tvoj tata ne zna da si ga prijavila. . Linija je otvorena radnim danom od 9-18 sati, besplatna je i anonimna. Želim ti sreću!!!! Tvoj Hrabri telefon

Autor

Poruka

16.11.2007. 21:25

Zovem se Barbara. Imam 15 godina. Moj otac me psihički zlostavlja, a to se najviše izražava u posljednih par mjeseci, iako je sve počelo kako sam krenula još u osnovnu školu ...
Naime, moj otac je prilično abmiciozna osoba i kao učenik osnovne škole, a i srednje, prolazio je sa solidnom trojkom. Uvijek je mislio da može više, ali njegova obitelj je bila siromašna i velika (8 djece).
Baka nije radila, pa su on, njegova brača i sestre obavljali sve poslove u kući, ali i brinuli se za domaće životinje. Nije imao mogućnosti za bolji uspjeh u školi.
Cijelu osnovnu sam prolazila sa prosjekom 5,0 i to u teškim mukama. Nikad mi nisu išli fiizka kemija i matematika, a povijest me jednostavno nije zanimala ...
Za svaku četvorku koju sam dobijala on bi na mene vikao, derao se i kažnjavao (uzeo mobitel zabranio računalo i sl.)
To se događalo za svaku četvorku, a zamislite onda što je radio kad bih dobila trjku ili dvojku ...(što je bilo rjeđe).
Naime, to je bila osnovna škola i nije se moralo nešto pretjerano učiti za dobre ocjene.
Sad sam 1.b razred jezićne Gimnazije. Prilično je teško, a tim više što nemam puno predznanja iz pojedinih predmeta iz Osnovne škole.
Zaredala sam lošijih ocjena i polugodište bih trebala proći za četvorkom, ne peticom.
Kad sam ocu rekla kakve su moje ocjene i s kojim prosjekom ću proći kao da su vrazi ušli u njega.
Vikao je, derao se da ga moglo čuti po cijeloj zgradi, vrijeđao me i nazivao: "Kurvom, gadurom glupom i lijenom ..."
Rekao je da nema više kćeri, i čim napunim 18godina da me ne mora više trpiti, i da nema nikakve veze sa mnom i da mu se više ne obraćam jer za njega ne postojim".
Bacio je papir sa mojim ocjenama u dnevnu sobu i psovao (neću navoditi što).
Tako je otkad sam išla još i u osnovnu školu....a sad sam srednja škola, ipak sam malo starija, i sve me više boli ...
Već sam dosta puta razmišljala da si oduzmem život ili makar samo naudim da budem u bolnici jer ne želim biti kod kuće ...

averel

23.11.2007. 12:40

Draga Barbara, jako me rastuzilo tvoje pismo, jer iako znam da se djeci svasta dogadja, ne mogu vjerovati da ima takvih roditelja kakav je tvoj otac. Htjela bih ti samo reci da budes hrabra, i ne uzimas si previse srcu to sto ti on govori. Ili nije svjestan sto ti cini, jer uopce ne razmislja o tvojim osjecajima, a onda mu pokusaj oprostiti. Postoje ljudi koji su duboko nesretni i nezadovoljni samim sobom, a zbog toga muce svoje najblize. Mozda to ipak radi svjesno, ali onda nije vrijedan tvoje ljubavi, tvojeg postovanja, niti tvojih suza.
Nekad je psihicko mucenje gore od fizickog, zato kad ti je tesko, nazovi hrabri telefon (0800-0800) ili se pozali nekome u koga imas povjerenja. I nemoj misliti da si zasluzila bilo sto od onog sto ti tata govori. Nitko takve stvari ne zasluzuje. Vec si gotovo odrasla, ako mozes izdrzi tu torturu jer nece jos dugo trajati, a ako ti je vec stvarno previse, nemoj cekati da postane jos gore. Nemoj razmisljati da naudis sama, sebi; to je najgore sto mozes napraviti jer imas samo jedan zivot u kojem za neku godinu, kad zavrsis skolu, mozes uzivati, a mozda i ostvariti svoje snove. Potrazi pomoc, jer nazalost nisi jedina koja trpi takvu torturu, i ima ljudi koji ce ti pomoci.

03.01.2008. 16:20

Draga Barbara,

Drago mi je što si se obratila Hrabrom telefonu za pomoć. Rastužio me je tvoj e-mail i zbilja vjerujem da ti nije lako doživljavati i slušati takve uvrede od strane svog oca.
Roditelji ponekad pretjeruju u očekivanjima od svoje djece. Vjerujem da je u tvojoj situaciji to još potencirano tatinom ambicioznošću te njegovim neispunjenim snovima. Ponekad se dogodi da roditelji onda te svoje neispunjene snove prenose na svoju djecu te uspjehe i neuspjehe djece doživljavaju preburno i preosobno. Naravno da tada osjećaš kao da ti je „slomljeno srce“. Kažeš da ti pada na pamet da si oduzmeš život... Vjerujem da ti je teško i da proživljavaš teške trenutke. Od roditelja očekujemo podršku i ljubav, a nikako uvrede poput „kurvo“ i „gaduro“. Ali oduzimanje života i fizičko ozljeđivanje sebe samog nije dobro rješenje.
Vjerujem da je teže gradivo u srednjoj školi i da nije lako prolaziti sa peticom. Postoje predmeti koje ćeš lakše savladavati a neke malo teže, naravno. Bitno je da se trudiš dati maksimum od sebe.
U tvom e-mailu nisam nigdje vidjela da spominješ mamu. Da li i mama živi sa vama? Voljela bih više znati o njenom ponašanju i stavu u vezi tatinih dugogodišnjih reakcija na tvoj školski uspjeh. Mama je dužna zaštititi te od takvih tatinih reakcija.
Imaš li braće ili sestara? Kako se tata ponaša prema njima?
Bilo bi u redu da razgovaraš sa nekom odraslom i odgovornom osobom o svojim iskustvima s tatom. Možda u školi sa nekim? Psiholog, pedagog, razrednik... Mislim da bi bilo dobro da razgovaraš sa psihologom o svojim osjećajima i razmišljanjima! Možeš se obratiti i nekome u obitelji, susjedi, roditeljima od prijateljice... Vrlo je bitno da to ne zadržavaš samo za sebe već da potražiš pomoć. To što si mi navela zbilja jest psihičko zlostavljanje i potrebno ga je zaustaviti. Tvoj tata mora promijeniti svoje ponašanje prema tebi, a za to mu je potrebna pomoć psihologa. Pretpostavljam da on neće htjeti svojevoljno otići kod psihologa, ali ako se obavijesti socijalna služba o tome, oni će ga prisiliti. Možeš nazvati našu savjetodavnu liniju na broj 0800-0800 te ostaviti nam potrebne podatke da mi obavijestimo Centar za socijalnu skrb. Prijava može biti poslana anonimno, tako da tvoj tata ne zna da si ga prijavila. . Linija je otvorena radnim danom od 9-18 sati, besplatna je i anonimna.
Želim ti sreću!!!!
Tvoj
Hrabri telefon