široko povijanje

03.06.2006. 01:20

Zlostavljan u djetinjstvu?

03.06.2006. 10:04

"The use of triple diapers when abnormal physical signs are detected during the newborn period is not recommended. (Evidence is poor; opinion is strong.) Triple diaper use is common practice despite the lack of data on the effectiveness of triple diaper use; and, in instances of frank dislocation, the use of triple diapers may delay the initiation of more appropriate treatment (such as with the Pavlik harness). Often, the primary care pediatrician may not have performed the newborn examination in the hospital. The importance of communication cannot be overemphasized, and triple diapers may aid in follow-up as a reminder that a possible abnormal physical examination finding was present in the newborn."
Ovo je citirano iz pismene preporuke American Academy of Pediatrics, koju možete u cijelosti čitati na slijedećem linku:
http://aappolicy.aappublications....gi/content/full/pediatrics;105/4/896

"Triple diaper use" ovdje znači "široko povijanje". Da vam ovo, što gore piše, kažem u jednom kratkom odgovoru kao svoje mišljenje, digla bi se kuka i motika, s raznih strana stručnih i laičkih, od onih koji me pitaju zašto sam "bahat", do onih koji sumnjanju da sam bio zlostavljan u djetinjstvu. I svi sude po sebi: naime, da ja odgovaram nešto što se meni prisnilo, a ne na temelju činjenica koje, ili, znam, ili ih potražim. Ovaj dokument na koji vas upućujem imam spremljen u svojem kompjuteru od 29.8.2001. u 13:40 h. Dakle, zanimalo me već i tada, dok se u Hrvatskoj na veliko bubnjalo o spasonosnosti UZ u detekciji razvojne displazije kukova. Vidjet ćete da je UZ vrlo, vrlo relativiziran u očima američkih pedijatara i ortopeda, a toga su svjesni i mnogi naši stručnjaci, jedino ne znam zašto se UZ uporno radi, a onda se, na normalni nalaz, "nabije" neki terapijski postupak. A iz gornjeg citata svakom je savršeno jasno da široko povijanje može biti štetno, ako to znači odlaganje drugih indiciranih intervancija u situaciji stvarne displazije kuka, a s druge strane, nema čvrstih dokaza da uopće koristi. Dakle, ključno je pitanje: ima li displaziju kuka, ili ne? Po Amerikancima, dijagnostika se temeljina kliničkom pregledu, i to nizu pregleda i RTG pretragama. A i inače, ako je nalaz uredan, zašto terapija? Zato, kada me pitate o trajanju širokog povijanja, da ne bih ulazio u široke polemike s bezbroj anonimnih ljudi, kažem kratko - dok nosi pelene. Zar od mene očekujete da kažem da ih ne nosi, kada onaj koji je radio UZ očito nije siguran postoji li,ili ne postoji, displazija kuka. Moj je savjet svakome da sa svojim liječnikom razbistri svoju situaciju, da se nauči postaviti pitanje: doktore, što ja to imam, ili nemam, i što mi je tu činiti. Kod nas je još uvijek "normalno" da pacijent ode liječniku, ne zna točno što mu je i da li mu je uopće nešto, a onda doktor nakon pregleda zaključi, znate, nema tu nekih promjena, ali si ipak uzmite malo antibiotika ili morske vode, ili vitamina, za svaki slučaj. I tako liječnik izmiče konfrontaciji klijentom i mogućnosti da se ovaj naljuti ako mu se kaže da mu nije ništa, a to je jako, jako prisutno, još uvijek. I tako mi u Hrvatskoj imamo na desetine milijuna pregleda i intervencija godišnje na 4,5 milijuna stanovnika. Unatoč tome, profil smrtnosti nas svrstava debelo iza i ispod nekih standarda razvijenog svijeta, jer je očito da u nas ljudi odlaze od izbježivih uzroka smrti, npr. duhana, masnoća i hipertenzije, a ne od onih još neizbježivih. A imamo još i puno tuberkuloznih klica u populaciji. I imamo puno stresa, i majstori smo da se međusobno mučimo i gnjavimo, tako da se sve češće čuje: ovakvu Hrvatsku si nismo željeli. A sve to debelo utječe na zdravlje, ako to već nije pitanje definicije zdravlja samoga.