Home / Vijesti / Liječenje benigne hiperplazije prostate

Liječenje benigne hiperplazije prostate

Pročitajte intervju s prof. dr. sc. Ognjenom Krausom vodećim hrvatskim urologom i saznajte više o benignoj hiperplaziji prostate pojavi od koje pati trećina odraslih muškaraca, a koju karakterizira prekomjerni rast dobroćudnih stanica prostate.

Gotovo se može ustvrditi, kako tegobe s prostatom, prije ili poslije čekaju svakog muškarca. Poslije pedesete godine života od benigne hiperplazije prostate pati otprilike trećina muškaraca, poslije šezdesete godine, polovica, a poslije osamdesete čak devedeset posto, govori prof. dr. sc. Ognjen Kraus vodeći hrvatski urolog, predstojnik Klinike za urologiju KB "Sestre Milosrdnice"

Što je benigna hiperplazija prostate?

Benigna hiperplazija prostate je prekomjerni rast dobroćudnih stanica prostate koja počinje rast u dvadesetim godinama života muškarca. Prostata je muška spolna žlijezda koja se nalazi ispod mjehura, a kroz nju prolazi početni dio mokraćne cijevi. Znanstvenici nisu još otkrili zašto ona raste, ali znaju da ona povećava s starenjem organizma odnosno mijenjanjem hormonalnog statusa muškarca.

Kada se javljaju prvi simptomi?

Prvi simptomi mogu se javiti oko pedesete godine.Ona svojim rastom može uzrokovati opstrukciju na vratu mokraćnog mjehura i to tako, što dolazi do promjena kod mokrenja koje onda na neki način počnu opterećivati muškarca. Najčešće je to je učestalost mokrenja, osjećaj da se nije do kraja izmokrio, oslabljenjem mlaz urina, isprekidano mokrenje, i noćno mokrenje.To znači da se bolesnik mora ustajati i mokriti, a mokri manje količine mokraće i na kraju rezultat opstrukcije je zastoj mokraće u mjehuru. Posljedice se mogu vidjeti i na bubrezima.

Kada se muškarac mora javiti liječniku i kako izgleda prvi pregled?

Bez obzira ima li muškarac urološke smetnje svaki muškarac iza pedesete treba posjetiti urologa. Prvi pregled se sastoji od digitorektalonog pregleda. Digitorektalnim pregledom gledamo veličinu prostate njezinu konzistentnost tj. je li ona elastična i glatka oštro ograničena od okoline. Karakteristika hipertrofije prostate je samo uvećanje koje ne mora biti povezano s smetnjama, jer je poznato da i velike prostate ne moraju uzrokovati nikakve opstruktivne smetnje. Treba napomenuti da je još jedna pretraga vrlo važna, a to je mikciometrija-kada bolesnik mokri u aparat pomoću kojeg mi točno vidimo kakav je mlaz; ovisno o tome kako ta krivulja izgleda. Ona normalno treba izgledati zvonoliko. Treba imati svoj rast, pokazati maksimum mlaza i normalan pad. Ako ta krivulja ne izgleda normalno mi već na osnovu toga možemo ocijeniti postoje li ili ne opstruktivne smetnje. Osim toga bolesnik ispunjava upitnik kojeg nazivamo Simptom score čime se boduje stupanj tegoba kod mokrenja. Na osnovu svega toga ocjenjujem stanje bolesnika i donosim odluku o načinu terapije.

Kako se liječi benigna hiperplazija prostate?

Postoji medikamentozna terapija te kirurška koja može biti kroz mokraćnu cijev (transuretralna resekcija) ili otvorena, klasična kirurška metoda. Ako se radi o potpunom prestanku mokrenja uzrokovanim hipertrofijom prostate kod bolesnika terapija lijekovima ne dolazi u obzir. Tada se odlučujemo za jedan od operativnih zahvata. Ovisno o veličini prostate operacija će biti otvorena ili transuretralna. Ako se radi o izrazito velikoj prostati onda ćemo se odlučiti za otvoreni operativni zahvat, a ako je manja prostata onda ćemo se odlučiti na transuretralnu resekciju prostate. Isto tako ako se radi o stalnoj retenciji više od 100 mililitara urina odluka će biti da se takva prostata tretira operativno.

Koliki je strah bolesnika od operacije opravdan odnosno koliko se oboljeli boji mogućih komplikacija?

Svaki se bolesnik boji operativnog zahvata. Muškarci se boje operacije prostate jer su zabrinuti za daljinu seksualnu funkciju, a muče ih i sumnje hoće li operacija biti uspješna odnosno hoće li nakon zahvata moći normalno mokriti ili će biti inkontinentni i neće moći više zadržavati mokraću. Naravno da svaki operativni zahvat sa sobom nosi i određene komplikacije. Na sreću postotak tih komplikacija je mali – ispod pet posto. Kod klasične operacije prostate su komplikacije rjeđe nego kod transuretralne resekcije i što se tiče samog mokrenja i inkontinencije.

Kolika je učestalost tih operacija?

Pa računa se da od 1.000 muškaraca operativni zahvat treba 14 do 17 osoba koje boluju od hipertrofije prostate. Godišnje mi imamo oko 200 do 250 operacije prostate od čega je 80 posto transuretralnih resekcija i oko 20 posto otvorenih.

Većina bolesnika ipak može smanjiti tegobe lijekovima. Za koju terapiju lijekovima se vi odlučujete?

To su dvije vrste lijekova. Jedna vrsta lijekova kojom se smanjuje volumen prostate djelujući na sprečavanje stvaranja najpotentnijeg oblika testosterona u prostati, a to je dihidrotestosteron. Ti lijekovi se zovu inhibitorima 5-alfa-reduktaze. Tu spadaju finasterid i dutasterid. Druga vrsta lijekova djeluje na relaksaciju glatke muskulature vrata mjehura i prostate. To su alfa blokatori kao što je doksazosin, tamsulozin i slično.

Koji su lijekovi danas u Hrvatskoj dostupni našim bolesnicima?

To su sljedeći lijekovi: Proscar (finasterid) farmaceutske tvrtke MSD, Mostrafin (finasterid) od Plive i Avodart (dutasterid) od GlaxoSmithKline koji je nedavno došao na naše tržište. Što se tiče druge skupine lijekova to su Plivin Tonocardin (doksazosin), JGL-ov Doxazin (doksazosin), koji se koriste i u snižavanju krvnog tlaka te Yamanouchiev lijek Omnic (tamsulozin).

Farmaceutske tvrtke na istraživanje novih lijekova ulažu ogromna financijska sredstva. Pomiču se granice u djelovanju lijekova. Postaju selektivniji, imaju brže i jače djelovanje? Koliko Hrvatska slijedi modernu terapiju?

Danas upotrebljavamo i jednu i drugu vrstu lijekova. Ne radi se monoterapiji, već je bolju terapeutsku vrijednost pokazala zajednička terapija jednog i drugog lijeka.

Najnovije studije u svijetu su pokazale da dutasterid brže djeluje kako navode studije. Mi u Hrvatskoj nažalost još nemamo pokazatelje jer je lijek tek nedavno došao na listu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa ja ne mogu još govoriti o vlastitim iskustvima. Naravno da mi ovim lijekom očekujemo bolji farmaceutski učinak jer su u svijetu rađene velike studije i to na nekoliko tisuća bolesnika koje su dale bolje rezultate, odnosno pokazale su da kod bolesnika dolazi do bržeg i jačeg smanjenja prostate.

Kod koliko muškaraca koji posjete vašu ambulantu na Klinici dijagnosticirate benignu hiperplaziju prostate?

Teško mi je govoriti precizno o broju, ali kroz našu ambulantu godišnje prođe oko 23.000 bolesnika; muških i ženskih. Od toga je 70 posto muškaraca, a od toga 70 do 80 posto se javlja zbog prostatičnih tegoba.

Jesu li tegobe izraženije kod muškaraca starijoj životnoj dobi ili onih koji su tek ušli u pedesete?

Mislim da je to individualno. Načelno, stariji muškarci imaju izraženije tegobe no muškarac već sa 40 godina može imati prve simptome. Prostata raste s godinama i taj se postotak povećava, pa u osmom desetljeću od benigne hiperplazije prostate obolijeva oko 80 posto muškaraca. Međutim to ne znači da će svi ti bolesnici trebati liječničku pomoć odnosno našu aktivnu terapiju.

Jeste li kao specijalista urolog zadovoljni s dosadašnjim izborom terapije u Hrvatskoj?

Danas imamo gotovo sve lijekove na raspolaganju što se tiče hiperplazije prostate. Jest da su neki lijekovi na listu našeg zavoda za zdravstveno osiguranje došli tek nedavno, za razliku od zemalja u Europi, ali treba naglasiti da je terapija medikamentima kod nas u Hrvatskoj skupa terapija. U nas su operativni zahvati znatno jeftiniji kao i postoperativna hospitalizacija bolesnika. Kirurški način liječenja košta kao jednogodišnja medikamentozna terapija. To međutim nije slučaj u europskim zemljama. Baš naprotiv, medikamentozna terapija u usporedbi s operativnim zahvatima znatno je jeftinija.

Koje su suvremene smjernice u terapiji benigne hiperplazije prostate?

Nakon što smo izvršili fizikalni tj. digitorektalni pregled bolesnika, nakon što je bolesnik napravio laboratorijske preglede krvi i urina, ispunio Simptom score te učinio mikciometriju i ultrazvuk odlučujemo se na određenu terapiju. Apsolutne indikacije za operaciju kada bolesnik potpuno prestane mokriti, kod kroničnog infekta, kod kamenaca u mokraćnom mjehuru, kod opetovanog krvarenja iz povećane prostate ili kod zatajena bubrežne funkcije kao posljedice bolesti prostate. Ostali bolesnice su kandidati za medikamentoznu terapiju.

Kada se vide prvi rezultati terapije odnosno kada su bolesniku smanjuju tegobe?

Efekt alfa blokatora možemo vidjeti da desetak dana dok je efekt lijekova koji djeluju na smanjenje prostate kao što je finasterid vidljiv za šest mjeseci, a uzimanje dutasterida smanjuje tegobe, tvrde, već za tri mjeseca.

Zašto su godine starosti kod muškarca presudne za povećanje prostate?

Ovim pitanjem ponovno se vraćamo na etiologiju bolesti koja, kako sam rekao, nije ni danas poznata. Zna se da je za stimulaciju rasta prostate potreban hormon testosteron. Paradoksalno unatoč tome što starenjem njegov nivo pada, prostata nastavlja rasti. Smatra se da je mogući odgovor u većoj senzibilnosti receptora na preostali testosteron, ali i nizu interakcija kemijskih medijatora koji postoje između strome i epitelnih stanica prostate. Poremećaj programirane smrt stanica tj apoptoze također ima bitnu ulogu jer remeti ravnotežu novonastalih i umirućih stanica pa se javlja efekt kumulacije stanične mase.

Kada bolesniku jednom dijagnosticirate benignu hiperplaziju prostate odlučujete li se onda za doživotnu terapiju lijekovima?

Uglavnom su onda ti bolesnici dugo godina na terapiji lijekovima kao što je slučaj i kod regulacije povišenog krvnog tlaka. Mi terapiju ne prekidamo, ali naravno pratimo bolesnika digitorektalnim i ultrazvučnim pregledom. Redovito pratimo PSA odnosno kontroliramo vrijednosti tog proteina u krvi kako bi na vrijeme usmjerili dijagnostiku prema ranom otkrivanju raka prostate. Naime bolesnik koji boluje od benignog povećanja može vremenom, simultano ili naknadno, razviti i rak prostate o čemu urolog mora voditi računa. To je posebno važno za bolesnike koji se "sami liječe" raznim biljnim pripravcima, a nisu pod nadzorom liječnika.

U listopadu ove godine pripremate Srednjeeuropski urološki kongres? Bit će zastupljeno nekoliko tema? Koje bi mogli izdvojiti kao najvažnije?

To je rak mjehura, rak prostate, Peyronijeva bolest penisa. Intencija tog Kongresa je nastup mlađih kolega urologa. Biti će zanimljivo slušati njihova predavanja, a i susresti se sa kolegama iz inozemstva.


Preneseno iz:

Medical INFO, GlaxoSmithKline d.o.o. Livadarski put 7, Zagreb

Prijava za newsletter

Anketa

Mislite li da naše društvo favorizira majke prilikom dodjele djece nakon razvoda braka?

Ljekovito bilje
Savjeti ljekarnika
10 godina zdravstvenog portala Cybermed.hr