Propranolol najučinkovitiji u smanjivanju infantilnog hemangioma


Propranolol najučinkovitiji u smanjivanju infantilnog hemangioma

Beta-blokator propranolol, posebice ako se uzima per os, može značajno smanjiti veličinu i volumen infantilnog hemangioma, u odnosu na placebo ili druge terapije poput kortikosteroida, ukazuje analiza 18 studija.

Infantilni (dječji) hemangiomi su izdignute, crvene ili ljubičaste hiperplastične krvožilne promjene koje se obično pojavljuju u prvih nekoliko tjedana života; ponekad se dublje promjene ne moraju vidjeti sve do nekoliko mjeseci nakon rođenja. Veličina i prokrvljenost se brzo povećavaju, obično dosežući vrhunac u dobi od oko godinu dana.

Površne promjene su svijetlo crvene boje, dublje su plavkaste. Promjene mogu krvariti ili ulcerirati uslijed manje ozljede; vrijedovi mogu biti bolni. Na određenim mjestima, infantilni hemangiomi mogu ometati funkciju, pa tako na primjer u području lica ili orofarinksa hemangiomi mogu ometati vid ili pritisnuti dišni put, a u blizini ureteralnog ušća ili anusa mogu ometati mokrenje i defekaciju. Periokularni hemangiom u dojenčeta predstavlja hitan slučaj jer čak i nekoliko dana ometanja vida može dovesti do njegovih trajnih oštećenja. Lumbosakralni hemangiomi mogu biti znak neuroloških ili genitourinarnih anomalija.

Većina hemangioma se spontano povlači; one koji smetaju vidu ili drugomi funkcijama treba liječiti. Kirurški se zahvat rijetko preporučuje. Inače, treba spomenuti da terapija kortikosteroidima koja se često koristi za smanjivanje hemangioma ima neželjene učinke, a njena učinkovitost u smanjivanju hemangioma je umjerena.

Ova analiza je pokazala da je oralna terapija propranololom u 95 posto slučajeva uspješna u smanjivanju hemangioma, terapija timololom u 62 posto slučajeva, intralezijski triamkinolon u 58 posto slučajeva, a oralni kortikosteroidi u 43 posto slučajeva.

Smatra se da kod odabira terapije za smanjivanje infantilnog hemangioma treba uzeti u obzir elemente kao što su veličina lezije, mjesto lezije, broj lezija i vrsta lezije, te sklonost pacijenta i obitelji spram određenoj terapiji.

Izvor:
Pediatrics