HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 179 | Broj poruka: 670

Savjetodavna linija, za djecu

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


fizičko i psihičko zlostavljanje djece


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

depresivni korisnik

01.07.2011. 12:50

bok,javljam se vama jer mislim da ćete me savjetovat.sinoć sam se svađala sa svojom mamom zapravo radi gluposti,ali ona iz gluposti učini toliku zbrku da me počela udarati i svašta mi govoriti da smršam,da sam krava,kurva ,glupača i slično,a uopće nisam debela imam 57 kg i 164cm,nego nju to frustrira jer ona ima višak kg,govori mi da nisam normalna,a meni to sve toliko smeta,sa 10 i 12 godina sam pokušala učiniti samoubojstvo predoziranjem tableta,sinoć sam isto to misla ali nisam mogla nabaviti tablete jer je ona bila u toj prostoriji gdje stoje,,a tata se ne slaže s njom,ali je on svoj tip,samo mi kaže da joj šutim i da je tako najbolje da joj ne odgovaram,a ja se uvijek borim za sebe,u prvom mjesecu sam pobjegla od kuće i sinoć sam pokušavala,sada sam završila osnovnu školu,a kad sam bila u 4. razu onda me jako istukla da nisam mogla pričat, a u prvom mjesecu ove godine me isto počela udarati i svašta mi govoriti pa sam zato pobjegla i kad me tata našao on je bio super prema meni kao uvijek a ona se samo derala na mene u goorila da sam kučka,ja imam 1 sestru i 2 brata,,sestri je isto bilo kao i meni kad je bila srednja škola išla je u gimnz i svašta je bilo,a braći nikada ništa nije učinila samo se nekad posvađa,ali stariji brat je uvijek bio za mene i slagao se sa mnom,a mlađi brat je bio mamin sinčić,ja svaki dan moram čistit kuću a on naravno njen sin nikad ništa,ako spomenem da bi on nešto mogao uraditi ona se odma svađa...molim vas pomozite mi...

Savjetodavna linija, za djecu

04.07.2011. 18:35

Bok!

Za početak bi ti se željela zahvaliti i prije svega pohvaliti te što si skupila hrabrosti javiti nam se i potražiti pomoć. Moram priznati da sam se poprilično ražalostila kada sam pročitala tvoj post jer vidim i vjerujem da ti je jako teško. S druge strane, u nekim dijelovima mogu osjetiti tvoju snagu koju imaš i osjećaj za ono što je pravedno, a što ne.
Niti jedno dijete ne zaslužuje ovako ponašanje od strane roditelja, u tvom slučaju majke. Roditelji bi trebali biti osobe od povjerenja koje bi trebale zaštiti svoju djecu i osigurati im sretno i bezbrižno odrastanje. Vidim da u tvom slučaju nije tako jer proživljavaš i emocionalno zlostavljanje i fizičko kažnjavanje i jako mi je žao zbog toga te vjerujem da i tebe na neki način zabole emocionalne uvrede od strane tvoje majke.
Prije svega bi se osvrnula na ovaj dio gdje kažeš da si sa 10 i 12 godina pokušala počiniti samoubojstvo i da sada razmišljaš o tome te da si pobjegla od kuće. Takvo nešto za pročitati je izrazito uznemirujuće pogotovo jer imam osjećaj da zapravo imaš snage i volje kako bi se izborila za sebe i za sretniji život. Ono što bi ti željela reći je to da si napravila prvi bitni korak, a to je da si zatražila pomoć. Ljudima je ponekad i to teško napraviti, ali ti si skupila hrabrosti obratiti nam se i odlučila napraviti nešto po pitanju nimalo zavidne situacije u kojoj se nalaziš. Nadam se kako zapravo i sama razmišljaš na način kako samoubojstvo nije rješenje za probleme koje nam se događaju i da je to nešto konačno, nepovratno. Smatram da si dovoljno snažna djevojka i da u sebi imaš energije i volje da započneš borbu u svoju korist pa bi voljela da napravimo korak u rješavanju situacije u kojoj se nalaziš.
Rekla si da ti mama govori svakakve ružne riječi te da te istukla u nekoliko navrata, a prema bratu se odnosi kao prema svom 'sinčiću'. Meni je to jako žao za čuti jer ona bi tu trebala biti da te zaštiti i njeguje te podržava razvoj tvog samopouzdanja i pruži najbolje što može. S druge strane, kažeš da te tata i stariji brat razumiju i podržavaju na neki način. Zanima me što tvoj otac konkretno napravi kada vidi da te majka tuče i govori takve stvari? Je li se ikada suprotstavio tvojoj majci i rekao koliko je krivo to što radi? Jesi li ikada rekla ocu koliko te zapravo boli to sve? Što je on učinio kada je saznao da si pokušala počiniti samoubojstvo? Isto to me zanima i po pitanju tvog brata. Jesi li s njim pričala o tome i što je on pokušao po tom pitanju? Koliko uopće ima godina tvoj brat? Možda bi mogla njemu sve ispričati što se događa i koliko te boli te bi ti možda i on mogao pomoći. Nadalje, kažeš da imaš stariju sestru koja je isto to sve prošla kao i ti? Živi li ona još s vama? JEsi s njom pričala o tome? Vjerujem da bi te i ona mogla razumjeti i možda bi ti probala pomoći obzirom da je prošla isto što i ti. Možda bi ti mogla biti jako velika podrška u tvojoj borbi. Imaš li možda nekoga u starijeg u široj obitelji kome bi se također mogla povjeriti? Ili nekoga od susjeda, prijateljevih roditelja? Možda bi ti i oni mogli dati podršku i pomoći ti.
Također, postoji i opcija da se obratiš školskom psihologu, ali nažalost škola je sada završila stoga bi ti dala nekoliko kontakata kome bi se mogla obratiti. Nažalost, nisi napisala odakle si pa ću ti za početak dati kontakte iz Zagreba, a ako nisi iz Zagreba, voljela bi da napišeš odakle si pa da nađemo kontakte koji su najbliži tvome mjestu prebivanja. Prvi broj koji bi voljela da nazoveš je od Centra za krizna stanja a on je 01-215-318; 01/2388 888 -kućni 466; i 01-2333-233/466, nešto više o njima možeš saznati na stranici http://www.suicidi.info/povjerenje.asp. Nadalje, u Zagrebu se nalazi Psihološki centar Tesa na adresi Trg Bana Josipa Jelačića 1/IIII, broj telefona im je 01/ 48 28 888 - radnim danom od 10 - 22h. NEšto više o njima možeš pročitati na stranici http://www.tesa.hr/. Vjerujem da bi oni bili spremni s tobom razgovarati i pomoći ti na sve načine koje mogu. Ono što bi ja jako voljela je da porazgovaraš sa tatom na način da zajedno dođete u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. Ona prima djecu i mlade bez obzira iz kojeg dijela Hrvatske su. Nalaze se na adresi Argentinska 2, Gajnice, 10 000 Zagreb, a naručiti se može na broj telefona 01/34-575-18. I tata i ti bi mogli zajedno pogledati njihovu stranicu (http://www.poliklinika-djeca.hr/) i zaista bi te ohrabrila u tome da se naručite.
Za kraj bi ti ponudila još jednu opciju, a to je naša besplatna i anonimna savjetodavna linija koju možeš nazvati svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800. Na njoj rade educirani volonteri koji bi u svakom trenu vrlo rado poslušali ono što imaš za reći, dali ti podršku i pokušali pomoći onako kako najbolje mogu i znaju. Također, možeš nam se i javiti putem chat-a svakim radnim danom od 15 do 18 sati na stranici www.hrabritelefon.hr.
Još jednom, podržavam te u potpunosti što si nam se javila i odlučila potražiti pomoć. Tvoj prvi korak je za svaku pohvalu i nadam se da ćeš uspjeti riješiti situaciju u kojoj se nalaziš kako bi mogla bezbrižno i sretno uživati u ostatku mladenačkog doba koje ti preostaje.
Srdačan pozdrav!
Tvoj Hrabri telefon!