Kako se dijagnosticira aortna stenoza?

Jedan dio bolesnika s aortnom stenozom moguće je otkriti priklikom uobičajenog liječničkog pregleda. Naime, aortna stenoza proizvodi jedan vrlo karakterističan i razmjerno glasan šum na srcu koji je relativno jednostavno uočiti prilikom pregleda stetoskopom (auskultacije). Nalaz šuma tada biva povodom za dodatnu obradu, u prvom redu ultrazvuk srca.

Ipak, velik dio bolesnika s aortnom stenozom javlja se liječniku zbog pojave tegoba. Tri su klasične, karakteristične smetnje (simptomi) koje navode bolesnici s aortnom stenozom: bol u prsima (angina pektoris, slična onoj kod koronarne bolesti), zaduha u naporu (dispnea, slično kao kod bolesnika sa zatajivanjem srca) i krize svijesti (omaglice, sve do nesvjestice – sinkopa).

Bol u prsima kod bolesnika s aortnom stenozom slična je onoj kod koronarne bolesti – javlja se u naporu, smještena je uglavnom u sredini prsnog koša, može se širiti u ruku, čeljust ili leđa. Prolazi s prestankom napora, tj. mirovanjem. Uzrok ove boli je manjak protoka krvi, a time i kisika (hipoperfuzija s hipoksijom) u unutarnjem sloju srčane stijenke, što nastaje zbog značajnog zadebljanja srčanog mišića koje prati aortnu stenozu. Zaduha u naporu posljedica je nemogućnosti dovoljnog punjenja srčane klijetke zbog nedovoljnog rastezanja (restrikcija - ponovno uslijed zadebljanja mišića), odnosno zato što srce u naporu ne može ispumpati dovoljnu količinu krvi kroz suženi zalistak. Ovo potonje je i glavni razlog za moguće krize svijesti u naporu, koje su vrlo tipične kod aortne stenoze. Sinkopa, tj. potpuni gubitak svijesti, koja se javlja naporu najopasniji je znak kod aortne stenoze i predstavlja razlog za hitno liječenje. Kod jednog dijela bolesnika su poremećaji svijesti uzrokovani poremećajim srčanog ritma. Naime, opsežno nakupljanje kalcija na i oko zaliska može zahvatiti i provodni električni sustav srca koji je jednim svojim dijelom smješten neposredno ispod aortnog zaliska, pri čemu dolazi do prekidanja provođenja električnog impulsa u glavne srčane klijetke. Može se razviti tzv. kompletni, totalni AV blok sa značajnim usporenjem otkucaja. Isto tako, kod nekih osoba je zadebljani srčani mišić sklon zloćudnim brzim otkucajima (ventrikulska tahikardija ili fibrilacija ventrikla), što također može biti opasno za pacijenta.

Prirodni tijek aortne stenoze prilično je podmukao. Naime, bolest može postojati i duže vrijeme (godinama) bez značajnih simptoma. Drugim riječima, postoji dugo razdoblje latencije (neprimjetnosti) tijekom kojeg su pobol i smrtnost rijetki. To je stoga što srce ima relativno veliku mogućnost kompenzacije ovog stanja. Međutim, kada se smetnje (bol u prsima, zaduha, nesvjestica) jednom počnu javljati, tijek bolesti je vrlo brz i, ukoliko izostane ispravno liječenje, bolest je smrtonosna u roku od 1-2 godine, ponekad čak u unutar svega nekoliko mjeseci. Primjerice, oko 50 posto bolesnika koji dožive sinkopu zbog teške aortne stenoze umire u roku od godine dana od prvog takvog događaja.

U dijagnostici aortne stenoze glavnu ulogu ima ultrazvuk srca, a obrada se u daljnjem tijeku tipično nadopunjuje kateterizacijom srca s koronarografijom.