Prikaz bolesnika s paničnim poremećajem

Trgovac star 33 godine proživio je prvi panični napad sa 29 godina u lokalnom autobusu. Od tada osjeća jaku navalu anksioznosti i nemira uz lupanje srca, trnjenje ruku, bol u prsima, neugodu u želucu, osjećaj gušenja i strah od smrti usljed srčanog udara. Napad nije imao jasnih uzročnika iako je prije 2 mjeseca prekinuo sa djevojkom, a prije 6 mjeseci preminula mu je i majka za koju je bio jako vezan. Uvjeren kako se radi o srčanom udaru u pratnji prijatelja odlazi u obližnju bolnicu, ali kako su sve hitno obavljene pretrage bile uredne pušten je kući.

Dva mjeseca nakon prvog napada u trajanju od 10 minuta uslijedio je i drugi, na radnom mjestu iste jačine i trajanja kao i prethodni. I tada hitno odlazi u bolnicu te se nakon obrade i sa urednim nalazima otpušta kući. Nakon toga napadi i posjete liječniku postaju sve učestaliji od jednom mjesečno na praktički svakodnevno, a sve se naglašenije razvija i obrazac izbjegavanja praktički svih situacija van sigurnosti kuće u kojima su se napadi već javljali ili u kojima pomoć ne bi bila dostupna. Iz kuće izlazi jedino u pratnji prijatelja u kojeg ima povjerenja, daje otkaz na poslu, sve je depresivniji, a to ga konačno i po prvi put dovodi psihijatru.

Nakon dobivanja farmakoterapije napadi se prorjeđuju, ali je i nadalje prisutan strah od iznenadnog gubitka svijesti i smrti od srčanog udara. Zamjetno funkcionalno poboljšanje nastaje tek na kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije.

Tekst priredio:
Sven Molnar, dr. med.