Etiologija shizofrenije


Etiologija shizofrenije

Još uvijek nije jasno, zašto shizofrenija nastaje. Glavne hipoteze o etiologiji shizofrenije su promjena genske ekspresije, neuroimunološka teorija, hipotoksično oštećenje mozga - prenatalno i perinatalno što uključuje neurorazvojnu teoriju te neurodegenerativnau teoriju mozga.

Činjenica je da danas sa sigurnošću možemo reći, da se shizofrenija češće javlja u krvnih srodnika, pa to upućuje na genetske čimbenike, no još uvijek nedostaju točne spoznaje o promjenama na genomu, te da li su uključenii uvijek isti ili različiti geni. No, oni sigurno nisu i jedini razlog za nastanak shizofrenije. Zna seda kod jednojajčanih blizanaca, ako je jedan shizofren, šansa da će i drugi oboljeti od shizofrenije je oko 47%. Kod dvojajčanih blizanaca šansa za shizofreniju je prema različitim studijama između 10 i 25 posto. Kada su oba roditelja shizofrena, 40% djece u prosjeku obolijeva od shizofrenije. Postoje podaci, koji upućuju na zajednički genetski čimbenik shizofrenije s bipolarnim poremećajem. I adopcijske studije govore u prilog genetskih etioloških čimbenika. Naime, djeca shizofrenog roditelja usvojena neposredno po porodu od neshizofrenih roditelja imaju značajno višu šansu za nastanak bolesti nego opća populacija. Danas se smatra, da bi značajnu ulogu u nastanku shizofrenije mogli imati slijedeći geni: neuregulin (NRG1), disbindin (DTNBP1), G27, regulator G protein-signala-4 (RGS4), oksidaza D-amino kiseline (DAAO), katehol-o-metil- transferaza (COMT) i prolin dehidrogenaza (RGS4).

Prije dvadesetak godina javio se veći broj stručnjaka, koji su zastupali virusnu teoriju shizofrenije. To su tumačili na različite načine, najčešće virusnom infekcijom tijekom ili neposredno poslije poroda. Teorija koja nastanak shizofrenije objašnjava infekcijom retrovirusom smatra da se retrovirus ukomponira u genom oboljeloga i tako uzrokuje njegovu promjenu što je odgovorno za veću šansu nastanka shizofrenije. Postoji i hipoteza imunopatologije aktivirane virusom, teorije o infekciji sporim virusom, koji se aktivira u kasnijoj životnoj dobi kao i infekcija inaktivnim virusom. Pretpostavlja se i da infekcija virusom može izazvati autoimunu reakciju unutar vlastitog mozga zbog promjene celularne strukture djelovanjem virusa. Autoimuna reakcija manifestirala bi se bilo uništenjem neurona bilo promjenom u neurotransmisiji. U prilog teorija nastanka shizofrenije virusnom infekcijom podastiru njezini zagovornici epidemiološke podatke o većoj učestalosti shizofrenih osoba rođenih u prva tri mjeseca u godini, tj. tijekom zime. Smatram, da ta teorija nije utemeljena i da tumačenje veće učestalosti rađanja u prva tri mjeseca treba tražiti više u socio-kulturološkim i religijskim čimbenicima nego infekcijskim.

Danas je opravdano smatrati, da je shizofrenija neurorazvojna, ali i neurodegenerativna bolest. Etiološki čimbenici za neurorazvojnu bolest se pojednostavljeno mogu shvatiti kao trauma (bilo koje vrste) nastala perinatalno.

Tekst priredila:
Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc, dr. med.

Zadnja izmjena: 23.08.2019.

Copyright © 2000. - 2015. Cybermed d.o.o. Sva prava pridržana.