Lažna sjećanja


Lažna sjećanja

Kada se osoba sjeća događaja za koji nema svjedoka ili dokaza, tada se pitamo da li je to sjećanje stvarno. Tako na primjer ako se osoba sjeća da je vidjela krdo slonova s krilima, u to možemo teško povjerovati. Problemi se pojavljuju kada sjećanja uključuju traumu koju je uzrokovala druga osoba. Tada to sjećanje ne možemo zanemariti i ostaviti neprovjereno.

Što je zapravo sjećanje?

Za sjećanje možemo reći da je rezultat pamćenja. Prvo moramo upamtiti da bismo se mogli sjećati. Da bismo mogli objasniti sjećanje, prvo moramo objasniti pamćenje. Pamćenje je kompliciran proces koji je samo djelomično razjašnjen. Ipak, istraživanja su pokazala da pamćenje nije uvijek pouzdano. Prema tome kontinuitet pamćenja nije garancija točnosti, kao što ni gubitak pamćenja nije garancija netočnosti. Neke od teorija kažu da je pamćenje u biti rekonstrukcija koja je stvorena pod utjecajem očekivanja (naših ili okoline), emocija, krive interpretacije i drugih utjecaja iz okoline. Prema tome pogreške u pamćenju rezultiraju pogreškama u sjećanju, a time dovode i do lažnih sjećanja.

Kako nastaju lažna sjećanja

Porijeklo lažnih sjećanja nije u potpunosti poznato. Neka istraživanja pokazuju da su neka lažna sjećanja formirana vježbanjem i ponavljanjem događaja koji nam se čini interesantan. Nakon čestog zamišljanja i razmišljanja o nekom događaju mi ga možemo zapamtiti kao da se uistinu i dogodio. Dokazano je i da pamćenje uključuje rekonstrukciju, ne samo dosjećanje. Tako na primjer ako se ne možemo sjetiti dijela nekog događaja, mi ćemo ga rekonstruirati.

Sindrom lažnog sjećanja

Sindrom lažnog sjećanja možemo definirati kao stanje svijesti u kojem osoba ima velik broj sjećanja koja su kriva, a za koja najčešće misli da su se događala u djetinjstvu.

Lažna sjećanja često mogu biti vezana uz traumatske ili neobjašnjive događaje. Tako na primjer kod seksualnog zlostavljanja žrtve često potisnu dio događaja i nadomjeste ga nekim drugim događajem, npr. manje strašnim. Ono što se još smatra lažnim sjećanjima, a što sa sigurnošću ne možemo tvrditi ili provjeriti, su otmice vanzemaljaca i opsjednutost vragom.

Primjer izazivanja lažnog sjećanja

U jednom istraživanju dobrovoljci su podvrgnuti hipnozi tijekom koje je traženo da zamisle da su vidjeli jaka svjetla i da pokušaju zamisliti da su izgubljeni u vremenu i prostoru. Po završetku eksperimenta na pitanje o otmicama vanzemaljaca 91% ispitanika odgovorilo je da su doživjeli otmicu. Iz rezultata istraživanja vidimo da je lažna sjećanja moguće vrlo jednostavno kreirati. Ipak, moramo imati na umu da vrlo rijetko možemo utvrditi da li su nečija sjećanja uistinu lažna. Prije nego što se upustimo u osuđivanje i optuživanje potrebno je dobro provjeriti, bez obzira koliko neobična priča bila.

Zadnja izmjena: 29.08.2019.

Copyright © 2000. - 2015. Cybermed d.o.o. Sva prava pridržana.