Uloga generičkih lijekova

Nesrazmjer između financijskih sredstava koja su na raspolaganju za lijekove i onih potrebnih za provođenje optimalnog liječenja prisutan je u svim zemljama bez obzira na sustav zdravstva ili bogatstvo zemlje. Jedan od opće prihvaćenih načina da se ovaj nesrazmjer barem umanji, ako se već ne može u potpunosti ukloniti, svakako je značajnije korištenje generičkih lijekova.

Razvijene zemlje svijeta u tom su smislu učinile već mnogo konkretnih mjera kao što je definiranje cijene generičkih proizvoda, stimulacija ljekarnika da izdaju generičke lijekove, prioritet generičkih lijekova na Listama osiguravatelja.

Nažalost, Hrvatska je s nizom navedenih mjera u kašnjenju. Valja se podsjetiti i sasvim nerazumljivog Pravilnika o izračunu cijena generičkih lijekova HZZO-a prema kojem generički lijek nije smjeo biti jeftiniji više od 5% od originalnog lijeka. Izgubljeno je mnogo vremena i novca ovakvim propisom i dakako da je izgubljeno teško nadoknaditi.

Kako je godišnji deficit HZZO-a na području lijekova oko 500 milijuna kuna razumljivo je da se između ostaloga i poticanjem propisivanja generičkih lijekova pokušava ovaj nepodnošljivi deficit smanjiti. Držeći se one narodne "Bolje ikad nego nikad", treba svakako pozdraviti nastojanje da se nadoknadi izgubljeno vrijeme i raznim akcijama i mjerama liječnike, ljekarnike i bolesnike upozori na objektivan i nepristrani način o mogućnostima što ih pruža propisivanje generičkih lijekova.

Preduvjeti za optimalno korištenje mogućnosti što ih pruža uporaba generičkih lijekova moraju biti ispunjeni.

Kao osnovno moraju se ispuniti:

1. Jasan način formiranja cijena generičkih lijekova
2. Definiranje kriterija za formiranje Liste lijekova odnosno stavljanje određenog generičkog proizvoda na tzv. pozitivnu listu
3. Kontrola kvalitete generičkih proizvoda iz prometa (s polica ljekarni)
4. Osiguranje snabdijevanja generičkim proizvodima koji su na Listi lijekova

Realna je opasnost očekivanje da će se većom primjenom generičkih lijekova riješiti svi problemi na području lijekova s kojima se sada u Hrvatskoj suočavamo. Samo primjena generičkih lijekova neće smanjiti deficit u mjeri u kojoj se simulacijama sada prikazuje. Porasti će sigurno volumen potrošnje što će usprkos nižim cijenama generičkih lijekova imati utjecaj na financijske pokazatelje. Propisivanje lijekova ili racionalna farmakoterapija ne rješava se samo većim udjelom generičkih lijekova ili drugim riječima i generički se lijekovi mogu loše propisivati.Nigdje nije predviđen trošak farmaceutske inspekcije koja bi po logici stvari uz veći udio generičkih lijekova morala biti puno intenzivnija nego li je to sada u Hrvatskoj (to nije teško s obzirom da sada gotovo i ne postoji farmaceutska inspekcija iz prometa).

Nisu predviđene mjere stimulacije za ljekarnike kojima bi se poticali ljekarne da izdaju generičke lijekove (viša marža za generičke nego li originalne proizvode).

U zaključku: za puno i potpuno korištenje prednosti što ih šira primjena generičkih lijekova nudi potrebno je ispuniti niz uvjeta o kojima se dosad u Hrvatskoj nije povelo dovoljno računa. Predstoji još dosta zajedničkog posla za sve zainteresirane. Kako su interesi raznorodni potrebno je vrlo jasno definirati pravila igre; u protivnom će očekivani rezultati izostati.