|
Darko Richter, dr. med.
|
01.06.2016. 22:15
Uopće nije problem, čak nije niti loše da je razmak veći, osobito da je najmanje 2 mj., a ne škodi niti 3.
Vidite kako je teško igrati se doktora. Vi postavljate pitanje, a ne znate ga niti postaviti, jer, u vašoj glavi je zabetonirano neko pitanje, koje ne formulirate, već pitate da li se jedno i drugo cjepivo daju zajedno. Pa daju se zajedno. Ali, i ne moraju, a ako se postupi tako, onda je razmak najmanje 1 mj., s time da je posve svejedno da li prvo ide jedno, ili drugo cjepivo,osim ako dijete upravo ne navršava 2 godine, jer tada treba dati najprije Pentaxim, a Prevenar može i 50 godina. A spremni ste odmah napadati svog liječnika. Itd.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
03.06.2016. 01:05
Ali meni je problem kod vas što, ili ne znate formulirati pitanje, ili ga nećete formulirati s potpunim podatcima. Ja se onda osjećam prevareno. A to nikako ne valja za odnose liječnika i bolesnika. Pacijenti si zamišljaju da imaju pravo na svakovrsne podvale, namjerne i nenamjerne, a najčešće se služe prešućivanjem bitnog dijela istine, ili, što je rjeđe, izmišljanjem nekih okolnosti, i misle da je to u redu, i baš ih briga. Međutim ne može to tako. Vrijedi ona da doktor valja točno onoliko koliko valja i pacijent. Nemate pojma zašto? Otkrit ću vam. Najmanje 70% dijagnoze temelji se na anamnezi, tj. onome što pacijent kaže doktoru. Ali, to se ne želi shvatiti, i odnos samog pacijenta prema svome vlastitom iskazu je ispod potrebne moralne razine, ozbiljnosti i odgovornosti. Ovdje gdje radim, taj je problem postao golem, osobito u hitnoj službi, i jako ga dobro detektiram, a izgleda i naš ministar, samo ne vidim da su iznašli mjere za oporavak koje ujedno žele provesti do kraja.. Počelo se pričati o nekakvih 20-ak Eura naplate za nepotrebno dolaženje u hitnu službu, i samo što se počelo pričati na TV i drugim medijima, naše hitne ambulante su se nakratko ispraznile. Jučer svi bolesni, danas skoro nitko. Međutim, priče su ostale priče, i ambulante se opet već pune: djeca padaju u nesvijest, boli ih glava, teturaju, imaju trnce, boli ih vrat, imali su prekjučer temperaturu, boli ih trbuh, itd., čine se pregledi, nalazi, pretrage - i ništa. A znate zašto? Jer je puno toga obična izmišljotina, možda i psihogena konverzija, ali, što rekoh, ja to nisam učio. to izučavaju dječji psihijatri. A kada to spomenem, roditelji pobjesne (neki).
|