13.01.2009. 15:00

U obitelji imamo mušku bebu od 9 i pol mjeseci koja je svoj prvi epileptični napad dobila sa 6 mjeseci i tada je to proglašeno febrilnim konvulzijama. Dijete se je počelo grčiti, krkljati, trzati jednom stranom tijela, ubrzo se temperatura naglo povećala i usne poplavile. Napad istog ili manjeg intenziteta se ponovio još tri puta, dva puta uz temperaturu, a jednom je bio jako blag i nije bio praćen vrućicom (treba reći da je su prehlada, a jednom i bronhitis slijedili nakon tri napada). EEG je napravljen u više navrata, CT jednom, nalazi su uvijek bili uredni. MR nije bio preporučen zbog dobi djeteta. Analize krvi su pokazale povišenu razinu amonijaka, a i šećera (neposredno nakon napadaja). Preporučena je terapija phenobarbitonom (3, a zatim i 4 tabletice na dan), no nalazi su konstantno pokazivali da je razina lijeka u krvi nedovoljna.
Nakon zadnjeg napada liječnici su dijagnosticirali epilepsiju (iako ne sa 100%tnom sigurnošću) i dijete bi trebalo početi terapiju antieplileptičnim lijekovima. No, nakon zadnjeg napadaja utvrđeno je da je dijete krivo uzimalo phenobarbiton što bi mogao biti razlog niske koncentracije lijeka u krvi, tj. roditelji su mu ga davali s jelom, dok je (kako su nedavno saznali) tablete trebalo uzimati barem pola sata prije jela (iako liječnici to nisu jasno objasnili, a sestre su u bolnici uvijek davale lijek s hranom).
Sada se postavlja pitanje da li bi phenobarbiton bio učinkovit da je uziman na ispravan način i da li je dijagnoza epilepsije u najmanju ruku preuranjena. Na ovo me navodi knjižica o epilepsiji koja kaže da se ne bi smjelo kretati s antiepileptičkom terapijom dok ne postoji sigurnost da se uistinu radi o epilepsiji i dok drugi mogući uzroci napadaja nisu isključeni.

Unaprijed hvala na odgovoru.