|
mala05
|
04.07.2007. 00:05
Prije nekih mjesec dana sam, sasvim slučajno, saznala da moja jako dobra prijateljica koja ima 25 godina već godinama boluje od epilepsije, a da to nikada nikom nije rekla. Ona ni danas ne zna da ja znam za njenu dijagnozu. Trebam li joj pristupiti i reći da znam ili...? Ističem da to uistinu jest bliska prijateljica, ne znam zbog čega se nikada nikom nije povjerila (zna samo njena obitelj). Želim biti uz nju, želim joj pružiti podršku, jer već u svojoj obitelji imam oboljelog od te iste bolesti, mislim da bih joj trebala dati do znanja da može računati na mene, a opet, istovremeno, ne bih željela povrijediti njene osjećaje (ukoliko skriva zbog eventualnog srama, straha od odbacivanja ili slično). Ne znam kaj trebam napraviti. Molim za savjet. Hvala
|
|
Josip Glavić, dr. med.
|
05.12.2007. 15:55
Svaki pacijent ima pravo na privatnost i na odluku o tome želi li, i ako želi, koga informirati o svojoj bolesti. Osobno mislim da, ma koliko bile dobre prijateljice, nema smisla od iznošenja svojih saznanja, a ista čak nekada mogu biti i kontraproduktivna. Pustite vremenu i vaš odnos i dubinu povjerenja, a vi kao dobra prijateljica budite uz nju kao da Vam se i povjerila i ako u Vašoj prisutnosti nekada dobije napadaj budite prisebni i pomozite joj.
|