|
Ana
|
08.06.2006. 23:06
Kako prihvatiti svoju novu stvarnost i to da je bezbrizna mladost prerasla u nocnu moru?
Imam 23 godine i na cekanju sam terapije ( genotip 4 ), svakim danom je sve teze. Strah od nuspojava, strah od okoline i ono najgore strah od neuspjeha!
Kazu " uvijek postoji gore " i znam da je tako ali s vremenom svakome od nas njegov problem postane najgori.
Nitko nije zasluzio nositi ovakav teret!
Bojim se!
|
|
maja
|
09.06.2006. 08:40
Draga Ana ja imam isto 23 god. i HCV genotip 1a. Primam terapiju vec 10 mjeseci i PCR nakon 12 tjedna bio je negativan. Terapija nije nimalo laka netko je gore podnosi fizicki netko psihicki, ja eto na srecu ili nesrecu spadam u drugi tip ljudi, fizicki dobro reagiram cak neprimjetno bez ikakvih nuspojava ali psihicki sam postala razdrazljiva, labilna i samosazaljiva, ali svjesna sam da tako samo pogorsavam situaciju vec dovoljno tesku pa sam to prihvatila kao jedno kratko razdoblje u zivotu i malu borbu za opstanak, ovo je nista sta nas sve ceka u zivotu. Ja sam za vrijeme terapije uspjela dovrsiti fakultet i diplomirati zurnalistiku 4 god, poloziti vozacki i ostati na poslu cak sam promaknuta na visu poziciju. U mojoj okolini svi znaju da imam HCV i u pocetku laici neki su to katastrofalno prihvatili ali ja sam se drzala tako kao da je ovo samo obicna gripa i nista vise, i sad sam ravnopravni clan zajednice nitko me ne degradira i cak mi se dive. A kad ovo sve zavrsi ako Bog dragi da bit ce kao da nista nije ni bilo, jos samo 2 mjeseca. Jedino sto ja ne zelim imati ljubavni zivot jer ne mogu nikako iz glave izbaciti da sam zarazena i da bih mogla nekoga ugroziti, ali to naravno nije tocno jer za sve postoji prevencija. I na kraju digni glavu i zacudit ces se kako sve brzo prodje, love Maja
|
|
Ana
|
09.06.2006. 10:34
Draga Maja!
Nije mi drago cuti da imas problema s terapijom ali divim se tvom stavu i razmisljanju. Kada bi barem i ja bila tako jaka.
Ima dana kada i ja mislim kako cu uspjeti, cak ima dana kada se ne bojim ali opet cesci su dani kada mi ne izlazi iz glave kako mi zivot nikad vise nece biti ist i pitanje cime sam to zasluzila?
Voljela bih upoznati nekoga ( u zivo ) tko ima istih problema kao i mi, neku pozitivnu osobu cija bi hrabrost i volja dala mi snagu za boriti se.
Hvala ti na potpori, ako se vise ne cujemo zelim ti sretan zavrsetak terapije i da ti ova dva mjeseca brzo produ!
PUSA
|