26.02.2013. 21:05

Poštovani,

Do 1.11. sam pila yaz, pila sam ga nešto više od godinu dana. sve je bilo ok, nikakvih problema nije bilo, dok nisam dobila u rujnu, krvarenje oko 13. dana, i dva dana nakon toga sam postala odjednom sasvim depresivna, počelo je s vrlo naglim promjenama raspoloženja u jednom trenutku bih odjednom bila jako tjeskobna bez ikakvog razloga, a onda bi loše raspoloženje sve dulje trajalo, da bi na kraju zapravo konstatno bila depresivna, zaista sam se mučila s time mjesec i pol dana, 31.10. otišla sam kod ginekologice na pregled i prekinula s pilulama. Tako da sam sada, evo 4 mjeseca bez hormonalne kontracepcije.
Danas sam bila na kontroli i ispostavilo se da imam policistične jajnike. Moj ciklus je oduvijek bio neredovit, ali uvijek sam bila redovita na kontrolama i nikada nije bilo riječi o policističnim jajnicima, a ginekologica je uvijek pažljivo pregledavala, ali nikada do sada nije utvrdila da se radi o policističnim jajnicima, međutim evo danas je ipak ispalo da ih imam. Ona mi je propisala triquilar, naravno prvo radim nalaze krvi, a i hormonalne pretrage, odnosno čekam sljedeću mjesečnicu za vađenje krvi pa onda opet sljedeću za početak uzimanja.
E sada, kada se ovo sve izdešavalo s yazom, moram priznati da sam se malo isprepadala, i da me sada malo strah da se opet ne ponovi ista stvar. Prilično sam sigurna da je yaz dosta utjecao na moje loše raspoloženje jer sam postala bolje već nakon 10tak dana što ga nisam pila. A pojavilo se niotkuda, taman kada i ono krvarenje usred kutije, ništa mi se u životu posebno nije događalo što bi inače moglo biti "okidač" za depresiju.
Zapravo bih od Vas htjela, malo riječi smirenja, ne bih voljela da samu sebe isprepadam pa da kad ih krenem piti samo očekujem kada će se neka od nuspojava pojaviti, pa da se onda to i dogodi kad sam ja tako psihički usmjerena.Svojoj ginekologici vjerujem, imam zaista dobar odnos s njom i uzdam se u ono što ona govori, isto tako mi je i ona rekla da ne može znati kako ću ja na njih reagirati, ali da nemam razloga bojati se. Govorim si da je sve individaualno, i da to što mi jedne nisu odgovarale, ne znači da druge neće, ali ipak jesam malo tjeskobna, znam da nisam ja bila godinama u depresiji, da je to zapravo bilo dosta kratko, ali tih 2 mjeseca mi je zaista bilo loše, i ne bih nikako voljela da se to ponovi, a malo se ipak bojim. Pa ako može koji umirujući savjet, unaprijed hvala
imam 20 godina, usput samo, ako je bitno..