|
Quincy
|
16.12.2025. 14:15
Poštovana,
Imam sina od 4g i 3mj. Odvikavanje od pelena smo započeli kad je imao 2g i 8mj. U svega par dana je svladao mokrenje u tutu i samo se par puta dogodilo da mu je pobjeglo u gaćice. No, veliku nuždu nikako ne želi obavljati u tutu ili u wc. Otpočetka za kakanje traži da mu se stavi pelena i kad obavi, skine. On točno zna kad treba kakati i nije se dogodilo niti jednom da se pokakao u gaće. Ali na tutu ne želi. Jedan jedini put se pokakao u wc, u vrtiću, i to skroz na početku odvikavanja. Od tad ništa. Probali smo sve, priče, igre, knjige, nagrade. Bili i na razgovoru kod psihologa u vrtiću, ali ništa. Jedva da ga poneki put mogu natjerati da sjedne i proba, ali onda se diže nakoj 10ak sekundi i neće. Naša pedijatrica kaže, sve je u glavi, morate ga natjerati. Natjerati ga ne mogu. Molim Vas za savjet jer mi se čini da to sad već predugo traje i da će početi stvarati probleme u drugim aspektima života.
Srdačan pozdrav
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
22.12.2025. 21:20
Dragi/a tata/mama,
hvala Vam što ste se javili i ukazali mi povjerenje. Dojma sam da ste brižan roditelj koji je već mnogo toga pokušao i drago mi je da ste se javili kada ste prepoznali da su Vam potrebne smjernice i koraci koje dalje možete poduzeti.
Ako sam Vas dobro razumjela, Vaš sin već više od godinu i pol dana ide na tutu kako bi mokrio, no u tom periodu ste ga pokušavali na više načina odviknuti od pelena za obavljanje velike nužde, no do sada neuspješno. Kažete kako on zna kad treba obaviti nuždu i u tom trenutku umjesto da ode na tutu traži da mu se stavi pelena. Isto tako navodite da ste bili i na razgovoru s psihologom u vrtiću te kod pedijatrice. Pitam se što Vam je psihologica savjetovala. Vjerujem da Vam se mogu javljati osjećaji frustracije i zabrinutosti jer ovaj proces dugo traje i, kako i sami kažete, utječe na druge aspekte života.
Pitam se znate li kako je izgledao prvi put kad je obavio veliku nuždu u vrtiću bez pelene. Također, zanima me je li nužda koju obavlja u pelenu generalno uredna i ima li Vaš sin poteškoća sa tvrdom ili previše mekanom stolicom. Ovo pitam jer se može dogoditi da je imao tvrdu stolicu koja je bila bolna pa kod takvih iskustava djeca znaju povezati bolno iskustvo s mjestom na kojemu se dogodilo.
Voljela bih naglasiti da prisila i tjeranje često mogu imati suprotan efekt od željenog. Dijete se može dodatno grčiti, a stolica postati tvrđa, što može zakomplicirati situaciju. Važno je ne stvoriti pritisak što se tiče ove teme. Umjesto da odmah tražite sjedenje na tuti bez pelene, potaknula bih Vas da pokušate s malim koracima, odnosno s postupnim odvikavanjem od pelena. To možete napraviti tako da mu u početku dopustite pelenu, ali da kaka isključivo u kupaonici. Kada to usvoji, može kakati u peleni, ali sjedeći na tuti ili wc-u. Zatim možete pokušati labavo zakopčati pelenu dok sjedi na tuti ili wc-u. Sljedeći korak može biti izrezivanje rupice na peleni, tako da on i dalje ima osjećaj pelene na koži, ali stolica pada u tutu. Važno je i da stolica bude dovoljno mekana kako dijete ne bi osjećalo bol tijekom obavljanja nužde. Puno tekućine, vlakana i kretanja može olakšati djetetu sam proces i smanjiti strah od boli. Osim toga, možete zajedno sa sinom ići u kupovinu tute koja mu se najviše sviđa i uvesti sistem nagrađivanja tako da zalijepi naljepnicu po želji na tutu svaki put kad obavi veliku nuždu u nju.
Potaknula bih Vas i da pokušajte na tjedan ili dva kod kuće potpuno prestati pričati o obavljanju nužde, nagradama ili tuti. Ponekad, kada roditelj maknu pritisak, dijete se zna opustiti i samo pokazati inicijativu. Iako pedijatrica sugerira tjeranje, važno je znati da kažnjavanje, posramljivanje ili prisilno sjedenje mogu produbiti djetetov otpor i dovesti do kroničnog zatvora koji može postati medicinski problem. Voljela bih Vam reći da je potpuno prirodno da svako dijete ima svoj tempo i da je taj proces rijetko kad bez prepreka. Htjela bih Vas potaknuti da pokušate ne staviti ovaj proces u središte vaših života. Ako i nakon nekog vremena ne uspijete potpuno odviknuti dječaka od pelena potaknula bih Vas da ponovno posjetite stručnjake poput dječjeg psihologa ili pedijatra za konkretnije smjernice.
Za kraj, još jednom Vas želim pohvaliti za brigu i odgovornost koju pokazujete prema svom djetetu. Rado bih voljela čuti kako Vam se čini sve što sam Vam napisala pa Vas pozivam da mi ponovno pišete ovim putem ili možete nazvati liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Nadam se da će Vam neke od ovih smjernica biti korisne i da Vas čeka mirno i strpljivo razdoblje.
Šaljem Vam puno toplih pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|