13.02.2002. 22:25

Upit: mikroalbuminurija
Manifestnoj dijabetičkoj nefropatiji gotovo uvijek godinama prethodi povremena ili trajna mikroalbuminurija (izlučivanje albumina mokraćom > 20-200 ug/min). Mikroalbuminurija može biti prolazna i ne mora neizostavno dovesti do dijabetičke nefropatije, ali njezino prisustvo ipak upućuje na povečani rizik od nastanka oštećenja bubrega u bolesnika sa šećernom bolesti. Učestalost mikroalbuminurije u djece i adolescenata sa šećernom bolesti je između 5% i 20%, a ovisi o ispitivanoj populaciji i metodi koja je rabljena u istraživanju. Mikroalbuminurija se rijetko utvrdi prije puberteta, ali se može javiti odmah početkom puberteta i to neovisno o trajanju šećerne bolesti. Istraživanja su utvrdila da postoji jasna povezanost pojave mikroalbuminurije s kontrolom glikemije, trajanjem šećerne bolesti, arterijskom hipertenzijom i genetikom. Zbog vrlo uske veze između nastanka manifestne dijabetičke nefropatije i mikroalbuminurije, poželjno je da se mokroalbuminurija određuje na godišnjoj osnovi u djece prije puberteta ako bolest traje dulje od 5 godina i u adolescenata nakon dvije godine bolovanja od šećerne bolesti.
Mikroalbuminurija se određuje iz mokraće koja je sakupljana tijekom 24 sata, a zamjenske metode su određivanje omjera između albumina i kreatinina u uzorku mokraće uzete u rano jutro i mjerenje mikroalbuminurije u prekonoćnom urinu. Ova posljednja metoda praktična je za određivanje mikroalbuminurije u djece jer se njome mogu izbjeći učinci uspravnog stava, napora i kolebanja u visini krvnog tlaka na lučenje albumina. Smatramo da postoji mikroalbuminurija ako je izmjerena količina u prekonoćnoj mokraći između 15 i 150 ug/min (što odgovara mikroalbuminuriji od 20 do 200 ug/min, ako se određuje iz mokraće skupljene tijekom 24 sata).
Mikroalbuminurija od 25,3 ug/min znači pozitivan nalaz, ali da bi se posumnjalo na trajnu mikroalbuminuriju i/ili na početnu dijabetičku nefropatiju nalaz je potrebno potvrditi u nekoliko navrata.
Radi detaljnijeg objašnjenja obratite se nadležnom pedijatru-endokrinologu (dijabetologu) koji je detaljnije upoznat s bolesti devetgodišnjaka.
S poštovanjem,
Prof.dr. Petar Kes

17.02.2002. 11:23

Upit:mikroalbuminurija
U bolesnika sa šećernom bolesti tip 1 i s perzistentnom mikroalbuminurijom ključno je postići dosljednu kontrolu glikemije. Liječenje s ACEi (inhibitori konvertaze angiotenzina) provodi se u bolesnika s vrijednostima krvnog tlaka koje su više od 130/80 mm Hg i u kojih se albuminurija pogoršava uprkos dobroj kontroli glikemije. Svrha liječenje ACEi je kontrola krvnog tlaka i smanjenje albuminurije. Bolesnicima sa šećernom bolesti tip 1 koji nemaju arterijsku hipertenziju i mikroalbuminuriju ne treba davati ACEi.
U bolesnika sa šećernom bolesti tip 2 teže je dosljedno kontrolirati glikemiju, a sama mikroalbuminurija ima manje značenje u predskazivanju napredovanja bubrežne nefropatije, nego što je to slučaj u bolesnika sa šećernom bolesti tip 1. U liječenju arterijske hipertenzije i mikroalbuminurije rabe se s podjednakim uspjehom ACEi i blokatori receptora za angiotenzin (ARB). Postoje istraživanja koja ukazuju na blagotvorni učinak ACEi na umjereno smanjenje koncentracije lipida u plazmi dijabetičara, kao i na povoljne učinke lijeka na smanjenje albuminurije u normotenzivnih bolesnika.
Literatura: Geade O i sur. Lancet 1999;353:617. MICRO-HOPE substudy.Lancet 2000;355:253. Morgenesen CE i sur.BMJ 2000;321:1440. Adler AI i sur.BMJ 2000;321:412.
Poštovana gospođo,
ovaj tekst je samo informacija; odluku o potrebi za liječenjem i odabir lijekova donosi liječnik koji je detaljno upoznat s prirodom bolesti pojedinačnog bolesnika.
S poštovanjem,
Prof.dr. Petar Kes