|
Andrea
|
02.11.2001. 08:15
Mama mi je bubrežni bolesnik na hemodijalizi, dodatne probleme joj stvaraju kalcifikati. U početku su bili samo na zglobovima prsta na ruci, zatim se stvorio veliki kalcifikat na desnoj lopatici koji je morala operirati. Sada ih ima na preponama i stvaraju probleme pri hodanju, zatim najveći problem trenutno je stvaranje nakupina na desnoj ruci koje su velike i ruka joj je upaljena i bolna. Nakon dijalize otekline malo splasnu, ali drugi dan su ponovno iste.
Molim Vas da mi odgovorite da li se stvaranje kalcifikata može nekako spriječiti ili barem ublažiti? Čuli smo da se može izvaditi neka žlijezda koja bi to usporila. Da li je to istina?
Unaprijed hvala.
|
|
prof.dr. P. Kes
|
14.11.2001. 20:22
Upit: kalcifikati mekih tkiva (i krvnih žila).
Kalcifilaksija je rijetka, ali teška bolest koja se očituje sistemskim kalcifikatima (okoštavanjem) arterija i ishemijom (slabom prokrvljenosti) tkiva. Najčešće se javlja u bolesnika s uremijskim sindromom koji se liječe dijalizom. U tih bolesnika mogu nastati i metastatske kalcifikacije (odlaganje kalcija u meka tkiva). Uzroci nastanka bolesti nisu potpuno jasni, ali se drži da važnu ulogu imaju sekundarni hiperparatiroidizam, vitamin D, povećana razina kalcija i fosfata u plazmi uremičara i sklonost zgrušavanju krvi. Brojna istraživanja posebno su istakla slijedeće čimbenike rizika u nastanku kalcifilaksije i metastatskih kalcifikacija: 1. visoki umnožak razine fosfata i kalcija u krvi u kombinaciji s visokom koncentracijom parathormona i alkalne fosfataze, 2. liječenje s vezačima fosfata (npr. kalcijev karbonat), 3. promijenjena aktivnost proteina C (s posljedično pojačanim zgrušavanjem krvi), 4. liječenje bolesnika sa zatajenjem bubrega prednisonom (npr. bolesnici s transplantiranim bubregom). Zbog visoke smrtnosti, a posebno u bolesnika s kalcifilaksijom, važno je spriječiti bolesti ili je barem rano prepoznati. Za sprečavanje bolesti važna je dobra kontrola razine fosfata i kalcija u plazmi bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega. Kako ne postoje kontrolirana klinička istraživanja u kojima su ispitani načini liječenja, naša iskustva temelje se na pojedinačnim bolesnicima. U liječenju se preporuča: 1. agresivni program zbrinjavanja rane (koja je nastala zbog ishemije tkiva); 2. ispravak nenormalne razine kalcija i fosfata u serumu – ustezanje vitamina D, uporabu koncentrata za dijalizu s niskom koncentracijom kalcija i davanje prednosti sevelameru (RenaGel) ispred lijekova koji sadrže kalcij u liječenju hiperfosfatemije; 3. izbjegavanje lokalnog oštećenja tkiva (potkožne injekcije, transfuzije krvi); 4. hitnu paraidektomiju u bolesnika s jasnim hiperparatireoidizmom (plazmatski iPTH > 200 pg/ml – normalne vrijednosti do 65 pg/ml); 5. obustavu liječenja imunosupresivima u bolesnika s transplantiranim bubregom kod kojih nastaju kalcifikati; 6. učinkovitost blokatora kalcijevih kanala i vazodilatatora nije do danas dovoljno ispitana. Prognoza bolesti (posebno uznapredovalih oblika) je loša.
Djelokrug liječenja: internista-nefrolog.
Prof. dr. P. Kes
|