|
Darko Richter, dr. med.
|
19.10.2006. 09:30
Dovoljan razmak je i 5 minuta. Jer, kao prvo, cijepljenje bi trebalo obaviti u u bedreni mišić sprijeda postranično, a ne u "debelo meso", a kao drugo, ne gleda se debelo meso, nego kuk. Ako onaj koji gleda kuk, u stvari gleda "debelo meso", i nije toga svjestan, već misli da je to kuk i onda mu tamo nešto nije jasno, onda ionako nema koristi od tog UZ. Tako da, sve u svemu, nema veze da li je u blizini uslijedila neka injekcija, ili ne. U svakom slučaju, od 18. 10. do 7. 11. niti će se vaše dijete, niti debelo meso sjećati cijepljenja, osim vas samih. I vi ćete odmah, još prije bilo čega, ultrasoničaru napomenuti da je dijete bilo tu i tu cijepljeno 18. 10. A onda će možda uslijediti komplikacije: pa zašto ..., pa da li vi znate ..., pa teško se izjasniti što je to ... , pa, dođite mi na kontrolu ... itd. A da i ne kažete ništa o cijepljenju, opet će vas, vrlo vjerojatno naručivati na kontrole. Zašto? Zato jer UZ nije posve pouzdana metoda za detekciju prirođene displazije kukova, i, kada se na UZ ne vidi ništa konkretno, ipak se onaj koji ga radi rijetko izajšnjava da je sve u redu, a, ako nešto važno vidi, to je skoro uvijek očito i običnim dobrim kliničkim pregledom. I to Amerikanci znaju, i zato imaju sasvim drugačije smjernice za detekciju displazije nego mi. Kod nas bi se one smatrale "zaostalima", jer su prvenstveno kliničke, zatim radiološke, a tek sporedno ultrazvučne. Hrvatska je zemlja u kojoj se još uvijek skoro sve rješava ultrazvukom, i nijedan doktor koji ne radi ultrazvuk nije baš pravi doktor. Vi na pregled idete najvjerojatnije ortopedu, ili pedijatru educiranom za UZ kukova. Ne vodite ga nekom tehničaru da uradi nalaz. Stoga bi vaše pitanje tom i tom liječniu trabalo glasiti: doktore, ima li moje dijete displaziju kuka, ili ne? A ne: kakav je UZ, jer vi o tom UZ ne znate apsolutno ništa. Doktoru je UZ pomoć i dopuna kliničkom pregledu, a ne nalaz inokosni ili zlatno tele kojemu se svi trebaju klanjati.
|