|
Darko Richter, dr. med.
|
17.07.2007. 09:35
Meni nije jasno da vi smatrate da dijete ima neki opasni problem, i odete k'o ništa na more, a da to prije ne razriješite. Teško da bi dijete boljelo srce, najčešće se radi o određenom"kopiranju" smetnji koje je dijete uočilo kod starijihu obitelji, pa traži malo pažnje. Ipak, to je statistika, i prekordijsku bol treba stručno medicinski obraditi. Zato, ako roditelj smatra da s djetetom nešto nije u redu, treba otići do liječnika, i to ne komšije, pa taman da sam i ja taj komšija, već do liječnika koji dijete gleda u radnom vremenu i s punom odgovornosti. Zato vam, "do tada" svajetujem da učinite ono što ste trebali prije odlaska na ljetovanje.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
18.07.2007. 11:25
Vi kažete da dijete "boli srce", a mi kažemo da ima "prekordijsku bol". To je prilično velika razlika. Dok vi mislite da već 100% znate da dijete boli baš srce, mi (liječnici) nismo u to isto toliko sigurni. U području srca ima od izvana prema unutra: koža, potkožno tkivo, mišići, rebra, pleura, pluća, perikard, epikard, miokard, endokard, te opet isti slojevi prema leđima. Uz to tu ima limfnih čvorova, ganglija, živaca, tu je negdje traheja i jednjak, te velike krvne žile, a može biti i struktura koje nisu normalne, npr. tumori, ili neke malofrmacije. Dakle, pretragama se nastoje hvatati razni procesi, a jedna od najčešćih pretraga je i krvna slika, koja uglavnom pokazuje upalne promjene, a na njoj se mogu odraziti i neki maligni procesi. Iz iskustva znamo da, praktički, "99,9%" tih prekordijskih boli u djece dobi vašeg sina, nemaju nikakvo patološko značenje, i da je zapravo nemoguće ustanoviti što dijete točno misli kada kaže da ga "boli srce". Najčešće je to kopiranje smetnji koje je čuo od odraslih u obitelji, i traženje više pažnje. A kada odete doktoru, makar taj doktor sve ovo znao, ipak će ordinirati osnovne pretrage koje su direktno (EKG) ili indirektno (KKS) potencijalno vezane s organom na koje ste fiksirani, jer, da to ne učini, vi biste došli na ovaj forum, ili nekomu drugome, i rekli, otprilike: "Čujte, dijete mi se žali da ga boli srce, a moj doktor mu nije napravio niti krvnu sliku". Medicina je uvijek produkt bolesnika, i liječnika. Bolesnik je uvijek ključni faktor, on je uvijek jedan i jedinstven, a doktor može biti bilo tko, od vašeg obiteljskog liječnika, do nekog forumaša poput mene, ili nekog komšije, ili alternativca, itd. Dakle, uvijek je najvažniji faktor, u konačnom produktu medicinskog rada, sam bolesnik.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
18.07.2007. 23:20
Izgleda da je medicina kao brak. Uvijek iznova moraš dokazivati razumijevanje i poštovanje. Imam ja razumijevanja, ali, čim bih počeo da ga ističem, sam bih sebi bio sumnjiv. S "puno razumijevanja" tretiraju vas doktori koji vam u stvari ne znaju pomoći. To je neko moje iskustvo. Kod njih bon-ton hipertrofira i zauzme znatni dio prostora koje bi trebalo pripadati znanju i konkretnoj pomoći bolesniku. Oni koji znaju, nemaju puno energije niti vremena na iskazivanje razumijevanja, ali, samo njihovo znanje JEST razumijevanje, i to unaprijed istrenirano, da, kada dođe problem i konkretni čovjek, ZNAJU kako ga riješiti. To je, po meni, prvo i osnovno. Bon-ton je neophodan, i sam bih sebi želio da ga pokazujem malo (puno?) više, no što inače činim. Ali, isto tako, bojim se da ne pretjeram, i nađem se u skupini onih s hipertrofičnim bon-tonom.
|