08.12.2008. 14:10

Poštovani,

mama sam dječaka od 2,3 g (uredan porod i razvoj) živahnog, ali koliko god može biti u toj dobi "relativno razumnog". Kada je bio nekoliko mjeseci star imali smo prvu epizodu prestanka disanja povezanog sa blagim udarcem u glavicu dok sam ga smještala u autosjedalicu. Udarac nije bio jak ali je bio neočekivan. Nakon toga ništa, do unatrag 1,5 mj kada brojimo već treću takvu "epizodu", a sve je povezano sa nekakvin nenadanim udarcima i padanjem (jednom sudar glavom o glavu sa drugim dečkićem u jaslicama, potom padovi u igri i jurnjavi, ali sve manje više bezazleno). "Epizode" se manifestraju na slijedeći način: plač, bljedilo lica, zadržavanje daha te u konačnici stezanje šaka i ukočenost tijela (slično nesvjestici kad tijelo ne bi bilo ukočeno). Tada ga lagano pljusnem/mo po leđima i krene lagani plač i "povratak". Sve to traje nekoliko sekundi iako izgleda grozno i čini se da traje cijelu vječnost.
Neko virjeme nije bilo ničega a onda se u zadnjih mjesec dana u kratkom periodu isto ponovilo još tri puta, uvijek nakon nekakvog "šoka". Pedijatar kaže da bi "epizode" trebale proći do 3 g, a u protivnom da napravimo EEG (spominje respiratorne krize). Ipak voljeli bismo biti sigurni da li se može nešto napraviti i prije treće godine i da li je moguće da dijete, grozno mi je i pomisliti, uopće ne prodiše?!
Da li su moguće posljedice po mozak (epilepsija i sl, uz napomenu da u obitelji nema takvih bolesti niti ikakvih neuroloških poremećaja).
I posljednje: da li bi moglo biti povezano sa činjenicom da je u stanju saplesti se i pasti na ravnoj površini, a što smo pripisivali zaigranošću i željom da napravi 100 stvari u sekundi?

Puno je pitanja, ali se nadam da ćete naći vremena i odgovoriti.
Unaprijed hvala i lijep pozdrav,
Mama Sandra