17.11.2006. 22:24

Njaiskrenije, nemam ideju o čemu se točno radi, možda netko u kući puši? tu Zinnat i Fenistil ne bi pomogli. O Fenistilu znam da je antihistaminik, i da se daje onako kako piše, ali, u pedijatriji se daje i u dojenačkoj dobi, jer drugog antihistaminika tu nema. Međutim, ako netko upropsuje antihistaminik, onda misli da je u pitanju alergija, pa, ako dijete ima toliku alergiju da kašlje 20 dana, onda će se ta alergija sigurnovidjeti u dobro odabranom testu. Priča o alergiji, koje nema, jer je dijete malo, ali je ipak alergično, ne stoji. Ako već čitate upute za lijekove, onda uzmite jo 2-3 upute od lijekova koje sigurno imate na lageru. I, vidjet ćete da su im nuspojave u 90% slučajeva identične: glavobolja, mučnina, nelagoda, proljev, povraćanje i sl. Zato mi nije jasno s kojom se to stručnom spremom bilo tko laća čitati nešto što je za doktora. Vi nemate pojma što su to nuspojave, i zašto su skoro u 90% slučajeva identične za 90% lijekova, u koje spada i Fenistil. A, za uzvrat, nemate pojma o onih 10% koje bi mogle biti važne. I samo gnjavite. Vi o lijekovima koje vam propisuje doktor ne možete imati nikakvo svoje mišljenje, jer da to znate, pitali biste samu sebe. Ali, ovo što mene pitate morate zapitati svoju doktoricu, i to je posve normalno i legalno. Jer jedino tako možemo napraviti korak dalje, tj. da se pacijent aktivno zanima za sebe, na liniji otvorenostii i povjerenja u svojeg liječnika. Ako ga nema, neka promjeni liječnika, ili zdravstveni sustav. Što se tiče hemoglobina, očito dijete ima granični hemoglobin, i vjerojetno mu ne bi škodio neki preparat željeza kroz 1-2 mjeseca.

19.11.2006. 16:39

Nije riječ o receptima, već o uputama uz lijek. Te upute uz lijek u nas su se, nažalost, pretvorile u glavni izvor informacija o lijeku za doktore, a usput ih čitaju i pacijenti, a to je, kako se vidi iz priložene diskusije, i mnogih drugih sličnih, loše. U zemljama o čijem nivou medicine mi možemo samo sanjati, u pravilu nema nikakvih uputa uz lijek,ili su one samo vrlo općenite: " vi uzimate lijek koji može djelovati na ... posavjetujte se sa svojim liječnikom". Navest ću vam primjer Amerike i Francuske. U Americi odete s receptom u apoteku, i ljekarnik ga uzme, ode negdje iza vrata, i vrati se s plastičnom bočicom i nekim pilulama unutra, a na bočici ne piše ime lijeka, već vaše ime, prezime i datum izdavanja. Ispod još piše koliko se tableta uzima i kroz koje vrijeme, i točka. Nema nikakvog roka trajanja, dodatnih informacija o pojavama i nsupojavama. Ako je doktor rekao putem recepta da vam ljekarnik izda Fenistil kapi, onda na bočici piše: "Dijete od Pipi, uzimati 3×5 kapi kroz 5 dana, današnji datum". O Fenistilu niti slovca. A u Francuskoj, doduše, dobijete lijek u originalnom pakovanju, s time da za doziranje, mjere opreza i nuspojave imate uvijek dragocjenu uputu: "savjetujte se sa svojim liječnikom". Tako da se ne može dogoditi da vam u Americi ili Francuskoj Fenistil propiše netko tko o Fenistilu ne zna više od vas koji čitate uputu uz lijek, ali niti to da si vi umišljate da, zato što ima neka uputa u lijek, vi to jako dobro razumijete, i onda diskutirate. A u Americi živi 300.000.000 ljudi, u Francuskoj 60.000.000. Doktora, farmaceuta i raznih zdravstvenih djelatnika u te dvije zemlje ima više nego punoljetnih Hrvata u Hrvatskoj. Tek toliko, da ne bi sad netko upao u diskusiju, kako smo mi u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji izmislili sve najvažnije stvari do sada, jer nam je takvih diskusija dosta (valjda). Bolesnik ili vjeruje svojem liječniku, ili ne vjeruje. U Americi nema izbora, NEMA, mora vjerovati, ako mu ide. Kod nas se liječnike minira sa svih strana, pa i sa uputama uz lijekove, umjesto da ih se stavi u položaj odgovornosti, i da niti oni nemaju alibi tipa "pa pacijent si je to sam mogao pročitati u uputama uz lijek". Evo vam jedne razlike razvijenih i nerazvijenih zemalja.