29.01.2002. 01:28

Najvažnije je ne izgubiti živce. Mogu vas umiriti time da je skoro nepoznato da je netko, inače zdrav, odrastao, a da nije naučio kontrolirati stolicu. S mokrenjem može biti malo drugačije: ako nikada ne kontrolira mokrenje govorimo o primarnoj enurezi, a ako je jednom naučio, pa prestao, o sekundarnoj enurezi. U prvom je slučaju najčešće riječ o nekoj bolesti mokraćnih organa ili središnjeg živčanog sustava (iz kojega se luči jedan hormon za koncentriranje mokraće),a u drugom slučaju može, osim ovoga, biti po srijedi i psihogeni faktor (npr. rođenje drugog djeteta i strah da će se izgubiti pažnja roditelja). Dijete obično prvo nauči kontrolirati stolicu danju, pa stolicu noću, pa mokrenje danju, pa mokrenje noću. No, ne mora sve ići galtko, ali ne treba gubiti živce. Dok god je jasno da dijete ne shvaća čemu u stvari služi sjedenje na tuti (misli da tamo dobiva bonbone ili da mu se tamo čitaju priče) ne treba posebno intervenirali. No ako se radi o "ucjenjivanju" ili o stavu "može mi biti jer skaču oko mene" trebalo bi primijeniti i određene sankcije koje morate sami odabrati poznavajući svoje dijete i svoj odnos s njime. Dijete tada počinje shvaćati potrebu da nuždu obavi čisto i da tako neku neugodnu nužnost izbjegne vlastitim angažmanom (za koji je zrelo). Najvažnije je da ne gubite živce i ne kažnjavate djecu zbog toga, već i pozitvnu i negativnu stimulaciju izvedete kao neku nužnost u čemu, naravno, dijete ne smije doživiti nikakvu stvarnu štetu. No, naravno, svatko mora te stvari individualno. Ljudi danas misle da struka na sve mora dati odgovore, a riječ je o najprirodnijim etapama u razvoju, o kojima, ponavljam, najčešće nema razloga paničariti.