24.05.2003. 00:48

evo za mjesec dana dobio je sto grama i imate pravo kad ga svi gledaju misle sta ja lupam. Kao sto vec znate mi smo iz Nizozemske ali smo trenutno u Opatiji i tu smo sad tri mjeseca.Svi samo govore da se nebrinem ali i to je tesko. Inace ovdje je pedijatrica rekla da mu u sve dodam mlijeko jer nece uopce mlijeko . Na kraju nam je ugovorila sastanak sa gastroenerologom dr. ............. koji mu je uradio ekg i provjerio krv i dao Digenol pa ja sad nespavam od straha prema Digenolu. Danas je drugi dan pa kontrola za sedam dana da vide da li ima bilo kakvog uspjeha.Jako je smanjio unos hrane bilo je kriticnih dana gdje je jeo samo jedan ili dva obroka on je inace rodjen sa 4270 i evo sa 6 mjeseci 8700 a sa 5 mjeseci 8580 ali oni kazu da jos nije zabrinjavajuce jer ima rezerve ali rezerva brzo ode

25.05.2003. 11:07

Zasto se bojim Digenola? Zbog svih losih stvari koje sam procitala o njemu iako znam i sve dobre strane tog ljeka.Ja sam vam u svemu tome vise pogubljena i kao da sam u nekom zacaranom krugu iz kojeg se nemogu izvuci.Beba je sad cak malo izgubila na tezini. Odbija sve po redu sto mu dajete ali mislim bas sve. Cim mu stavim siperak krene vristati a meni je receno da budem strpljiva i iako za mjesec dana nista nije dobio na kilazi i malo izgubio da nije to nista. Svaki djelic moga tjela mi govori da to nije uredu ali evo slusam savjete ljecnika.Uz Digenol mu je prepisan i omeprazole 10mg.Jedina stvar koju pojede su oni mali jogurtici danone ali nemogu mu pet obroka davati jogurt. Pedijatrica kaze hrani svaka tri sata nebudi dijete da jede gastroenterolog kaze ako nije imao 5 obroka budi ga u ponoc i hrani zlicom. Prosto nemoguce. Razlog zasto je on prije napredovao je zato sto sam ga ja na prevaru hranila u snu 4 puta bocom i malo cvrste hrane. Pedijatrica kaze da to neradim jer tako se prave averzije na hranu pa evo pokusavam po njenim uputama sve pa nigdje napretka u kilazi. Kako da nahranim dijete od 6 mjeseci 5 puta zlicom jer treba 1000ml pojesti jer on nece 200gr po obroku.Ja sam u sustini tako razocarana pokusavam da sam mirna ali tesko .Uvjek mislim sutra novi dan a ono sve isto.Pokusavam da vjerujem savjetima koje primam a ni sebi vise nevjerujem. Razne osobe su ga probale hraniti u mom prisustvu ili ne ali nista. Tocno se zapitam da l;i je jos uvijek refuks jer su nalazi radjeni u 2 mjesecu. Nezelim da zavrsi u bolnici niti pod razno. Tako mi je zao sto vas davim.Jednostavno neznam gdje da nadjem izlaz iz svega. Nespava jer je gladan nejede jer je pospan a ja vec nespavam punih 6 mjeseci. Sta ce se desiti ako nastavi bez dobijanja na kilazi nezelim ni pomisljati.Ponekad pomislim da ljudi oko mene misle da sve to nije tako ili sto ga vodim ljecniku kao da ja nebi radje na plazu i u setnje ili malo provela vise vremena sa curicom koja je 3 1/2 godine.

28.05.2003. 17:28

Poštovani Dr. Richter, oprostite što se miješam u prepisku Vas i gospođe Nataše, ali molim Vas, dozvolite mi da gospođi Nataši napišem par riječi. Draga gospođo Nataša, prije svega bih Vam savjetovala, ako ikako možete, NASPAVAJTE SE!! Zamolite oca djeteta, rodbinu ili nekoga u koga imate povjerenja, neka pripazi na Vaše dijete, a Vi se draga gospođo Nataša, prije svega naspavajte! Iz vaše svake riječi, koje ste napisali, osjećam strah, napetost, da ne kažem paniku. Ja Vas svakako razumijem, jer sam i sama majka, ali vjerujte Vaše dijete Vas, kao majku osjeća, osjeća svaku promjenu Vašeg raspoloženja, Vaš strah, Vašu zabrinutost, Vašu paniku koju ispoljavate i sva Vaša raspoloženja prenosite na svoje dijete. Ja sam rodila dečkića sa 36 mjeseci, teškog 2600 gr i dugog 45 cm, pa me je patronažna sestra ''uputila'' da dijete hranim svaka dva sata, pošto je ranije rođen. Ja sam ga hranila svaka tri sata(kao u rodilištu), i po ''naputku'', budila ga po noći i hranila. Čista glupost, velika gnjavaža, vjerujte mi. Postala sam nervozna, preplašena-hoće li dobiti dovoljno na kilaži?, i naravno, neispavana. Kako je mogao jesti svaka dva sata, kada je sisao-dojila sam ga-skoro sat vremena(malo je sisao, malo spavao)? Vjerujte mi, u prvih mjesec dana te gnjavaže dobio je vrlo malo na težini. Tada sam odlučila slušati isključivo potrebe svoga djeteta, hraniti ga kada je bio gladan, a ne po satnici,preko noći je spavao koliko je htio, nisam ga budila. Slijedeći pregled, za mjesec dana, zabilježen je porast na težini od 1500 gr, a i nadalje je istim tempom napredovao. Ne budite svoje dijete, pustite ga neka se naspava, pružite mu ljubav, pažnju, nježnost, a ne strah, uznemirenost, paniku. Dijete to osjeti. Osim toga, hranite ga Vi ili otac Vašeg djeteta, sigurno mu se ne sviđa ona kombinacija hranjenja raznih osoba. Zamislite kako je Vaše dijete zbunjeno svim tim raznim osobama koje ga nutkaju jesti, a možda je Već i razdraženo svim tim događanjima oko sebe. Osjeti da se nešto dešava, a to nešto mu se ne sviđa. Inače, naš sinčić je isto tako, po preporuci gastroenterologa uzimao Digenol jedno vrijeme, jer je i nakon osmog mjeseca svoga života i dalje dosta bljuckao(iako je fantastično napredovao i u cm i u gr.). Da konačno završim, draga gospođo Nataša, moj sin danas ima 3,5 godine, težak je 23 kg i visok je 120 cm. Živ je i zdrav (i pored Digenola kojega se Vi bojite), i dan danas jede pretežno ono što voli. Hranite svoje dijete jelima koja najviše voli i to u manjim porcijama. A prije svega se Vi naspavajte, jer ako ste Vi u panici, dijete to osjeti, postaje preplašeno, nervozno , nesigurno. Pokušajte se opustiti i molim Vas nemojte me krivo shvatiti, jer Vam doista želim sve najbolje, Vama i Vašem djetetu, koje će tako brzo odrasti, da će Vam biti krivo što ste ''potrošili'' vrijeme na sve ove strahove koje nosite u sebi i vjerovatno ispoljavate prema van. Želim Vam puno sreće i zdravlja, i uživajte u svakom danu sa svojim djetetom. Vrijeme jako brzo prođe. Oprostite ako sam Vas ičim povrijedila, nije mi bila namjera. Sretno!!