|
Sara
|
26.04.2003. 23:23
Poštovani
Imam 22 godine. Nedavno mi je dijagnosticiran anksiozni poremečaj. Inaće sam dosta društvena osoba, premda sam imala u djetinjstvu problema s mucanjem odakle se razvila i moja nesigurnost. Trenutno imam panični strah od telefona, posebice ako ja moram nekoga zvati. Zablokiram se, i od grča ne mogu ništa izgovoriti. Tada jako pocrvenim i oblije me vručina. Nakon toga sam ljuta, frustrirana i depresivna jer sam svjesna da je granica i problem samo u meni. Uživo s tom istom osobom kad je upoznam nemam problema, i to se posebno odnosi na autoritete. Studiram na fakultetu koji zahtijeva kontakte s ljudima. Bojim se da to neću moći. Bila sam kod psihologa preko socijala i samo mi je propisao Xanax. Ne bih rado uzimala takve ljekove koji te više omamljuju nego ti daju života. Zašto ne propisuju antidepresive (svjesna sam da to onda traju dulje, no imam ja toliko vremena). Što mislite o autogenom treningu? Kako se čovjek zapravo sam može boriti protiv tih strahova? Suočavanjem ili izbjegavanjem?
Sa štovanjem
|
|
Prof.dr.sc. V. Folnegović Šmalc
|
02.05.2003. 08:36
I antidepresivi su lijekovi izbora za Vaše stanje , no terapiju treba psihijatar pažljivo izbaždariti.Autogeni trening je koristan i poželjan u Vašem slučaju kao i druge psihoterapijske metode ( kao npr. kognitivno - bihejvioralna ) u koje predlažem da se uključite.
|
|
Spomenka
|
25.05.2003. 00:47
I ja sam imala probleme sa anksioznoscu pre 3 godine. moj savet ti je nadji dobrog, ali dobrog psihoterapeuta, ako imas novca, setinzi jednom ili jos bolje 2 x nedeljno i to je to.
Puno srece
|