|
Katarina
|
17.05.2006. 21:50
U 10 mj. nakon drugog pokušaja suicida (prvi je bio dva tjedna prije gdje liječnici nisu uočili da se radi o teškoj depresiji, te me otpustili nakom 24 satne hospitalizacije), dijagnosticirana mi je teška depresija spsihotičnim elementima. Par mj. prije toga polagano sam gubila interes za sve oko sebe, od obavljanja kućanskih poslova do osobne higijene. Kulminiralo je tako što sam zadnjih mj.-dva razmišljala o tome kako za mene nema života i kako ništa, apsolutno ništa, nema smisla.
Poboljšanje je nastupilo tri tjedna po hospitalizaciji. Terapija mi je, od tada-200 mg zolofta, 15 mg cipralexa, 50 mg lamictala i 15 mg zyprexe.
Već 8 mjeseci sam na toj terapiji i osjećam se jako dobro.
Problem je u tome što sam u tih 8 mj.dobila oko 35 kg te mi je menstrualni ciklus totalno poremečen. Zatražila sam mišljenje drugog psihijatra koji mi je savjetovao da počnemo smanjivati dozu zyprexe budući da sam već 7-8 mj. u dobroj remisiji. Moja liječnica se ne slaže s time i misli da bar godinu dana nakon poboljšanja trebam biti na toj terapiji. Strah me smanjivati zyprexu ali istovremeno sam dogurala do 105 kg, što da radim, zar da zbog svog fizičkog zdravlja žrtvujem psihičko?
Zahvaljujem na odgovoru!
|
|
Prof. dr. sc. V. Folnegović Šmalc
|
06.06.2006. 13:28
Poštovana,
Obrnuli ste pitanje- htjeli ste valjda kazati " zar da zbog psihičkog zdravlja žrtvujete fizičko"?.Vidite , psihičko i fizičko zdravlje su jedno .Važno je da se držite preporuke Vašeg psihijatra po pitanju terapije.Trenutno se posvetite tjelesnoj aktivnosti i dijeteskim mjerama.Nemojte nalaziti opravdanja -napravite program , možda uz stručnu pomoć svojeg liječnika obiteljske medicine ili u kakvom fitness centru.
|