27.01.2005. 11:25

Poštovani,

Osoba sam u srednjim životnim godinama, zaposlena, udana, imam kćer
od 11 godina,no još uvijek nosim u sebi nerazrješen odnos sa majkom.
Ona je hladna , izrazito sebična , rekla bih i emocionalno hendikepirana osoba, koja se prema drugim ljudima odnosi ili nezainteresirano i sebično ili je puna negativnih emocija, mržnje, zavisti -ogovara ljude,lijepi im etikete , rijetko će za nekoga reći nešto pozitivno.Mene i brata blizanca "odgajala" je kao da jedva čeka da nas se riješi.Danas ne viđa ni svoje unuke, potpuno je propustila njihovo djetinjstvo. Doslovce živi samo za sebe. Ako je želimo vidjeti moramo otići kod nje.Brat i ja i naše obitelji smo se potpuno otuđili od nje (naš otac je umro prije dvadeset godina, a ona se preudala,za pristojnog čovjeka koji nema ništa protiva naših kontakata).Sa ocem je imala vrlo neskladan brak, pun stalnih svađa.
Umorna sam od nje i željela bi se prema svemu tome pravilno postaviti.
Iz iskustva znam da mi u kritičnim situacijama nikad nije pomogla i da se na nju ne mogu ni malo osloniti - čak ni za lijepu riječ koja ništa ne košta.Osjećam se kao da nemam majku - jer je situacija jednaka kao da je mrtva, rekla bih i gora. Recite, kako je tome najbolje pristupiti ? i