|
Ivana
|
19.03.2005. 17:59
Evo oprostite na mozda banalnom problemu, ali pitam se vec duze vremena o svojim osjecajima prema novim ljubavima. Nazalost gotovo sam uvijek mogla biti sa izabranikom u kojeg sam se zaljubila. Zasigurno sam uvijek imala i puno osjecaja prema istome. Kada se veza razvije i kada osjecaji vise nisu upitni nakon nekog vremena pocinjem se pitati o toj istoj ljubavi prema svom izabraniku. Pocinjem se "hladiti". I na kraju vise ne mogu biti s njim. Da li je ljubav uistinu najvise odluka koju donosimo? Jer se vec pitam kako cu u buducnosti moci uci u bracnu zajednicu jer imam 24 godine. Takodjer mislim da je psiholoski aspekt kod mene u pitanju i zeljela sam vec razgovarati sa nekim strucnjakom o tome sta bi sve tu moglo biti u pitanju. Da li bi trebala izanalizirati svoj zivot i naci neke nerijesene probleme zbog koji se uvijek upustim u ljubav s nekim a kasnije se pitam koliko je ta ljubav bila iskrena (jer pobogu kako mogu voljeti, pa odjednom se ohladiti). Na ovo pisanje me najvise poticu ljudi koje sam prekidajuci svoje veze povrijedila jer ne mislim da to nije mala stvar. Pozdrav!
|
|
Prof. dr. sc. V. Folnegović Šmalc
|
12.05.2005. 12:27
Moguće je da se radi o sazrijevanju i pronalaženju vlastitog puta u ostvarivanju ljubavi. No polako sa 24 godine bi morali početi na ljubav gledati na samo kao na igru zavođenja već se i upustiti u pravi ljubavni odnos koji VI ustvari još niste niti ostvarili. Ako imate interes možete se javiti na psihoterapiju i porazgovarati o tome.
|