|
Anna
|
20.02.2003. 14:55
Dugo sam živjela u zbilja lošem braku. Pio je, povremeno me znao udariti, bio je neodgovoran u svakom smislu riječi. Nakon određenih niz godina, kada sam zaprijetila da ću se rastati - ipak se promjenio. Prestao je piti, nastojao biti dobar muž i otac. Međutim, ja sam ga u svemu tome prestala voljeti..iscrpila sam se dugim lošim godinama i nesigurnošću života..Dvije i pol godine sam se mučila s mišlju da se rastanem "samo" zbog toga što ga ne volim i što ne mogu spavati s njim. Na kraju sam se rastala, ali me muči grozan osjećaj krivnje. Jer, on je poslije nastavio piti i sve nam je, što smo u životu bili stvorili, propalo..Jesam li trebala ostati u braku u kojem nisam niti malo bila sretna? Već se 2 godine mučim s tim pitanjem.
Molila bih odgovor stručnjaka, ako je ikako moguće...
|
|
Prof.dr.sc. V. Folnegović Šmalc
|
21.02.2003. 11:16
Besmisleno je održavati brak u kojem nema ljubavi makar to bilo samo s jedne strane.Bespredmetno je razmišljati zašto je došlo do rastave. U svemu tome je bitno da više nije bilo ljubavi , povjerenja i drugih emocija vezanih uz odnos dvoje ljudi.Isto je tako bezpredmetno razmišljati što bi bilo da se niste rastali.Ne vjerujem da bi Vi i Vaš suprug ostvarili uspješan i zadovoljan život bez odgovarajućeg emocionalnog odnosa koji u stvari i jest smisao braka.
|