27.06.2003. 18:03

Naš sin je usvojen od 2 godine. Nažalost je obolio od nefroze u 4 godini života. Borili smo se s njegovom bolešću dugo i nakon dugotrajne terapije pronizonima i citostatika bolest se smirila u 20 godini. Sada ima 28 godina i zdrav je. Radi kao vrtlar nakon završene srednje škole.Problemi su se javili vrlo rano i traju do danas. Slali smo ga kod psihologa da bi se riješio nekih kompleksa i ojačao svoju ličnost.Budući da smo mi obrazovani ljudi uočili smo sve njegove osobine koje smo pokušali pozitivno usmjeriti.Nažalost nije se mogao baviti športom , a za sve druge aktivnosti nije pokazivao dužu naklonost.On je dosta komunikativan i voli društvo pa bilo kakvo, naivan je,labilan a inteligencija oko 80 , i vrlo teško je savladavao osnove matematike i slične predmete. Ima slabu koncentraciju i osjećaj za red , volja mu također nije jaka , bježi od odgovornosti i sklon je panici.Ne puši. ne pije jer mu to jako smeta.Osjeća se manje vrijednim zbog toga što je svjestan svog površnog znanja i manuelnog rada.Sklon je laganju , a novac mu je jedino mjerilo vrijednosti.Zna se vrlo uglađeno ponašati ali kratko.Djevojkama se ne osuđuje prići jer se boji poraza.Ugodnog je izgleda i društvo ga često koristi ,ali prijateljstvo ne zna zadržati.Mi smo sve učinili što smo mogli i ne znamo više kako mu pomoći jer je stalno nezadovoljan i ne veseli se malim stvarima .Ne vidimo nikakav napredak u sazdrijevanju.Zna od malena da je usvojen.Obzirom na godine imate li savjet kako mu pomoći.Hvala !