17.07.2003. 18:22

Postovani;

Bolujem vec preko deset godina od raznoraznih fobija, strahova, kompulsivno-opsesivnih poremecaja...osjecaja nestvarnosti, nocnih mora (u 90% snova). Desavalo se da haluciniram. Ne tako cesto.
U toku tih deset godina sam pokusala da si pomognem razgovorima kod psihologa- medjutim bezuspjesno!
Zadnjih pet godina sam kod psihijatra na lijecenju. Ne znam da li postoji lijek koji nije isproban na meni. Trenutno koristim Zoloft i Alopam (protiv straha). To mi najbolje odgovara, al' ne djeluje bas sasvim.
Medjutim, najveci od svih problema (upravo jer me ometa u mogucnosti da radim i da imam normalan socijalni zivot) je to sto ne trpim da sam u drustvu s ljudima. I to ne samo nepoznatim. Obicno se vezem (patoloski) za jednu osobu i na tome se zaustavlja. Sve drugo me umara, iritira, opterecuje!
Pokusala sam da se zaposlim. I radila samo 7 dana. Bilo je neizdrzivo. Napadi prisilnih misli- da cu nekoga udariti, pozlijediti, pa cak i ubiti (pa do misli gdje zamisljam sebe kako iskacem kroz prozor i sl.).
Nocu sam imala isprekidan i kratak san (inace spavam mnogo- oko 15 h dnevno), budila sam se ujutro pred posao s osjecanjem treme, mucnine i straha.
Odlazila bih na posao umorna i jos slabija u odbrani od tog problema.
Na kraju sam bila prinudjena da sve to prekinem.

Moje pitanje je: da li se ovdje moze raditi o socijalnoj fobiji (posto sam kao dijete i adolescent bila izrazito stidljiva i povucena)?
I u tom slucaju, da li se mogu ikad nadati izljecenju?
Jer ipak radi se o preko deset godina jakih psihickih smetnji. A i bila sam pod farmakoterapijom skoro isto toliko dugo (plus psihoterapija- oko 5 godina neprekidno). Na kraju se ispostavilo da mi ova trenutna terapija najvise odgovara...samo- to me nije spasilo od gubitka posla!

Hvala vam puno.