|
seka
|
08.01.2005. 21:21
sama zivim sa kcerkom(studentica)26 g.otac joj je umro kad joj je bilo 8 godina. od uvijek je bila previse vezana uz mene(nisam radila),previse je osjetljiva, nesigurna, plašljiva....
ma koliko je ja "celicila" i pokusala udaljavati od sebe nije pomagalo, naprotiv onda bi se jos vise vezala uz mene..
narocito je doslo do izrazaja od 18 godine...gdje idem ja ide samnom, a kada je ona vani sa prijateljicama ili deckom..onda ja "moram" biti kuci da se ona neboji , kako kaze..
napominjem da je i njen otac bio pun strahova....
molim odgovor...
|
|
Prof.dr.sc. V. Folnegović Šmalc
|
18.03.2005. 14:38
Kranje je vrijeme da se Vaša kćerka osamostali od Vas.Ako ima kakvih strahova savjetujte joj da se obrati psihijatru.Ako ne, promijenite i VI svoje ponašanje .Iako Vam se čini da je VI pokušavate udaljiti od sebe , vjerojatno joj svojim ponašanjem šaljete drugačije poruke.Nije rijetkost da se osobe koje rano preuzmu ulogu oba roditelja postaju hiperprotektivni.
|