Dijagnoza KOPB-a

Ukoliko ste dugogodišnji pušač i imate 40 ili više godina, spadate u rizičnu skupinu koja ima predispoziciju za oboljevanje od kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Javite se svom liječniku zbog detaljnog pregleda i postavljanja dijagnoze.

Pregled uključuje :

1. Anamnezu
2. Fizikalni pregled
3. Testove plućne funkcije
4. Plinsku analizu arterijske krvi
5. Kemijske ili mikrobiološke pretrage
6. Rendgenogram prsnog koša p.p.

Anamnestički podaci bitni za dijagnozu i liječenje KOPB-a uključuju: izloženost čimbenicima rizika (npr. pušenje ) te prethodno preboljele bolesti. Česte prehlade mogu biti zapravo "egzacerbacije KOPB-a" koje utječu na kvalitetu života i obiteljsku situaciju. Nerijetko su članovi obitelji svjesniji poremećaja zdravlja nego sami bolesnici.

Simptomi KOPB-a su jutarnji kašalj i obilno iskašljavanje ili kašalj tijekom cijelog dana koji se pogoršava u večernjim ili jutarnjim satima te osjećaj nedostatka zraka u naporu ili, s napredovanjem bolesti, u mirovanju. Osjećaj zaduhe, odnosno nedostatka zraka, pojavljuje se postupno, a to je razlog kašnjenja u postavljanju dijagnoze te lošije prognoze bolesti.

Nakon anamneze u fizikalnom pregledu liječnik će obratiti pažnju na smanjenu pokretljivost grudnog koša, gubitak tjelesne mase, čujno piskanje u grudnom košu. Pomoću slušalica može se čuti više zvučnih fenomena kao što su mnoštvo glasnih bronhalnih šumova koji nastaju zbog prisustva sekreta u dišnim putevima.

Disanje može biti i sasvim oslabljeno zbog gubitka i destrukcije plućnog tkiva.

Kasnije bolesnici mogu imati plavu boju okrajina, kože i sluznica (cijanoza) i jutarnje glavobolje zbog niske razine kisika u arterijskoj krvi i nakupljanja ugljičnog dioksida u krvi. Oticanje nogu ili trbušna bol mogu se pojaviti kao posljedica srčanih abnormalnosti uzrokovanih oštećenjem pluća, primjerice plućno srce i zatajenje desne strane srca.

Osnovna dijagnostičkih pretraga je ispitivanje plućne funkcije tzv. spirometrija. Spirometrija je jednostavna, neinvazivna pretraga koja mjeri statičke i dinamičke plućne volumene i kapacitete te protoke: forsirani vitalni kapacitet (FVC), forsirani izdisajni volumen u prvoj sekundi (FEV1) i postotak FEV1 u odnosu na FVC. Stupanj i težina KOPB-a se određuje na temelju FEV1 i FEV1/FVC. S obzirom na način mjerenja i široku dostupnost spirometrija predstavlja najvažniju metodu u dijagnostici i otkrivanju KOPB-a.

Radi se i test reverzibilnosti popularno nazvan Ventolin test. Test reverzibilnosti je poredbeno mjerenje spirometrijskih parametara nakon primjene bronhodilatatora, najčešće salbutamola ili antikolinergika ipratropij bromida. Test pokazuje reverzibilnost bronhoopstrukcije. Negativni test reverzibilnosti uz opstruktivne karakteristike spirometrijskih parametara ukazuje na fiksiranu bronhoopstrukciju koja je karakteristična za KOPB. Pomaže u razlučivanju astme od KOPB-a.

Klasični pokazatelj preživljavanja bolesnika sa KOPB-om su upravo vrijednosti FEV1. Napredovanjem bolesti smanjuju se vrijednosti FEV1 i FEV1/FVC, povećava se ukupni plućni kapacitet (TLC), funkcijski rezidualni kapacitet (FRC) i rezidualni volumen (RV). Količina zadržanog zraka u plućima postaje sve veća, pluća sve napuhanija, disanje postaje napornije i teže, a potrošak energije za disanje je velik i u mirovanju.

Testovi opterećenja hodom, šestominutni test hoda i spiroergometrija su testovi koji se također koriste u dijagnostici KOPB-a. Opterećenjem se procjenjuje status kompletnog kardijalnog i respiratornog sustava te stupanj (težina) zaduhe.

Difuzijski kapacitet za CO pokazuje mogućnost prolaska dišnih plinova kroz alveokapilarnu membranu.

Plinska analiza krvi izuzetno je važna za procjenu težine KOPB-a i dijagnozu respiratorne insuficijencije. Respiratorna insuficijencija nastaje kad se javi manjak kisika u arterijskoj krvi. Latentna (prikrivena) je kad se javlja samo u opterećenju, a manifestna kad se javlja u mirovanju. Može se poboljšavati i pogoršavati ovisno o težini bolesti.

Od rutinskih laboratorijskih pretraga važan je uvid u broj leukocita i CRP jer povećane vrijednosti govore o akutnoj infekciji, a prati se i poliglobulija, anemija, poremećaj elektrolita, hepatogram, kreatinin i proteinogram.

Radiološka obrada prsišta pomaže u dijagnostici emfizema pluća.Važna je u dijagnosticiranju upale pluća, inflamiranih bronhiektazija i za procjenu veličine i oblika srčane sjene.

Dakle, dijagnostika se temelji prvenstveno na ispitivanju plućne funkcije s uporabom bronhodilatacijskog testa i testa opterećenja.