Transplantacija pluća

Transplantacija pluća opcija je za bolesnike kojima je plućna funkcija izrazito narušena najčešće kao posljedica kronične opstruktivne plućne bolesti, idiopatske pulmonarne fibroze, cistične fibroze, deficijencije α₁ antitripsina i primarne pulmonarne hipertenzije. Uobičajeno je transplantirati jedno plućno krilo no mogu se presaditi i oba. Kada je zbog oštećenja pluća došlo i do oštećenja srca jedno ili oba plućna krila mogu se transplantirati istovremeno sa srcem. Kako je čuvanje pluća za transplantaciju vrlo kompeksno ona se mora obaviti u što kraćem vremenu od pojave donora.

Donori mogu biti živi ili umrli. Živi donor može najviše donirati jedno plućno krilo iako se najčešće donira samo režanj. S druge strane kadaverični donor može donirati oba plućna krila skupa sa srcem.

Kroz rez na prsnom košu izvade se primateljevo plućno krilo ili čitava pluća te se zamjene s onima od donora. Krvne žile iz i prema plućima (plućna arterija i plućna vena) te glavni zračni put (bronhi) se spoje na presadak. Operacija traje 4 do 8 sati za jedno plućno krilo, a za oba 6 do 12 sati. Srce i pluća mogu se transplantirati istovremeno. Bolničko liječenje po operaciji traje 7 do 14 dana.

Oko 70 posto ljudi s transplantiranim plućima prežive najmanje 1 godinu po transplantaciji. Rizik od infekcije je velik zato što su pluća kontinuirano izložena zraku koji sadrži bakterije i druge mikroorganizme koji mogu uzrokovati infekciju. Mjesto na kojem je bronh pričvršćen za nova pluća teško zarasta, ožiljkasto tkivo sužava kanal i time smanjuje protok zraka. To može uzrokovati plitko disanje. Da bi se ovakva komplikacija izliječila treba proširiti bronh, na primjer umetanjem stenta.

Odbacivanje pluća teško je uočiti, ocijeniti i liječiti. Više od 80 posto ljudi s transplantiranim plućima razviju simptome odbacivanja unutar prvih mjesec dana po transplantaciji. Simptomi uključuju groznicu, plitko disanje i opću slabost. Slabost se razvija zato što pluća ne mogu osigurati dovoljnu količinu kisika da bi opskrbila čitavo tijelo. Kasnije ožiljkasto tkivo može postepeno sužavati dišne puteve te uzrokovati polagano odbacivanje.