Osteoporoza

Osteoporoza je jedna od najčešćih metaboličkih bolesti i zahvaća 8 do 10 posto stanovništva. Osteoporoza je bolest postmenopauzalnih žena i osoba starije dobi, a kako udio populacije starije životne dobi značajno raste, tako raste i broj bolesnika s osteoporozom. Osteoporoza je često neprepoznata, otkriva se tek u 20-25 posto bolesnika.

Čimbenici rizika za osteoporozu

Budući da je prijelom najteža poslijedica osteoporoze, vrlo je važno otkriti bolesnike koji imaju rizik nastanka prijeloma, dati im farmakološku terapiju i savjetovati im promjenu načina života. Svaki bolesnik/ca može utjecati na smanjenje rizika od osteoporoze, sudjelovati u ranom dijagnosticiranju osteoporoze i adekvatno je dugotrajno liječiti.

Čimbenici na koje se može utjecati:

• dugotrajni niski unos kalcija, vitamina D i bjelančevina
• pušenje cigareta, prekomjerno uživanje alkohola i kave
• indeks tjelesne mase BMI<19
• nedostatak estrogena
• smetnje vida
• učestali padovi
• nedostatna i neprimjerena tjelesna aktivnost
• krhko zdravlje
• arhitektonske prepreke

Dijagnosticiranje osteoporoze

Dijagnosticiranje osteoporoze:

• denzitometrija DXA - zlatni standard 
• rendgenogram torako - lumbalne kralježnice
• osnovne i dodatne pretrage

Denzitometriju (DXA) trebaju učiniti:

• žene u postmenopauzi < 65 godina koje uz to imaju jedan ii više čimbenika rizika
• žene > 65 godina
• žene u postmenopauzi s prijelomima u svrhu potvrde i procjene težine bolesti te kao početno mjerenje radi praćenja učinka liječenja
• odrasli s osteoporotičnim prijelomima
• odrasli koji imaju bolesti (npr. šećerna bolest, reumatoidni artritis i dr.), uzimaju lijekove (npr. dugotrajno liječenje kortikosteroidima)
• osobe s čimbenicima rizika kod kojih se razmatraju mogućnosti liječenja
• kontrola učinka liječenja (1-2 godine)
• muškarci s kliničkom sumnjom na osteoporozu, prijelomima kod minimalne traume i svi stariji od 70 godina
• žene s dugotrajnom amenorejom

Denzitometrija se može napraviti u zdravstvenim ustanovama, a na pretragu Vas treba uputiti liječnik primarne zdravstvene zaštite.

Liječenje osteoporoze

Osnovno liječnje osteoporoze uključuje:

• uklanjanje svih loših navika i uklanjanje čimbenika rizika
• dostatan unos kalcija 1.000 mg - 1.500 mg, te 800 IU vitamina D3
• zdrav način prehrane i redovita tjelesna aktivnost
• fizikalna terapija i rehabilitacija

Osteoporoza je kronična bolest, a u liječenju osteoporoze koriste se:

• HNL (hormonsko nadomjesno liječenje)
• SERM (selektivni modulatori estrogenskih receptora)
• bisfosfnati - zlatni standard u liječenju osteoporoze
• kalcitonin
• stroncijev ranelat
• paratireoidni hormon

Bisfosfonati su zlatni standard u liječenju osteoporoze i najveći broj bolesnika liječi se upravo bisfosfonatima. Danas se zna da među bisfosfonatima postoje jasne razlike na biokemijskoj razini. S obzirom na strukturu bisfosfonati se dijele na jednostavne, alkilirane i heterocikličke bisfosfonate. Svaki bisfosfonat ima drugačiju kombinaciju afiniteta za mineral kosti (hidroksiapatit) i sposobnosti inhibicije enzima farnezil pirofosfatsintetaze (FPPS).

Afinitet za hidroksiapatit uvjetuje distribuciju lijeka u kosti, njegovu dostupnosti, a time i početak djelovanja lijeka. Veća sposobnost inhibicije enzima farnesil pirofosfatsintetaze u izravnoj je vezi s antifratkturnim profilom bisfosfonata.

Risedronat se odlikuje relativno umjerenim afinitetom za hidroksiapatit u odnosu na druge bisfosfonate i mogao bi biti uzrokom ravnomjernije distribucije lijeka u kosti kao i njegove bolje dostupnosti. Risedronat također odlikuje jaka inhibicija enzima FPPS.

Razlikama na molekularnoj razini mogu se objasniti razlike u kliničkom učinku bisfosfonata.

Kliničke studije pokazuju da je risedronat bisfosfonat pokazao statistički značajni učinak u prevenciji vertebralnih i nevertebralnih prijeloma već nakon 6 mjeseci liječenja. Prevencija prijeloma vrata bedrene kosti dokazana je randomiziranim kliničkim ispitivanjem HIP, a rana zaštita od prijeloma kuka upotpunjena je rezultatima iz najveceg opservacijskog ispitivanja REAL.

Bisfosfonati i dalje ostaju zlatni standard u prevenciji osteoporotičnih prijeloma, a izbor pojedinog bisfosfonata ovisi o potrebama bolesnika.

Za uspješnu prevenciju i liječenje osteoporoze vrlo je važna edukacija bolesnika. Samo dobro informirani i savjesni bolesnici mogu doprinjeti vlastitom zdravlju i u ovom slučaju u suradnji s liječnikom prevenirati prijelome i zadržati svoju samostalnost i neovisnost.