Histamin oblikuje neuroračunalnu dinamiku ljudskog učenja
Rezultati nove studije pokazuju da povećanje histaminergičke signalizacije može izoštriti pronalaženje pamćenja, podržati adaptivno donošenje odluka i stabilizirati učenje iz negativnih iskustava, otkrivajući zanemarenu ulogu neurotransmitera u kognitivnim procesima.
Inače, predmet istraživanja bio je kako povećanje razine histamina u mozgu utječe na formiranje pamćenja, radno pamćenje i učenje s potkrepljenjem kod zdravih odraslih osoba.
Neurotransmiter histamin igra značajnu ulogu u pamćenju i učenju. To je iznenađujuće jer, iako je histamin bio prvi monoamin otkriven u mozgu sisavaca, o njegovoj funkciji se zna manje nego o funkciji dopamina ili serotonina.
Kao što je pokazano u studijama pamćenja kod životinja, aktivacija histaminergičkog sustava poboljšava pamćenje, potiče funkciju pažnje i modulira zadržavanje sjećanja temeljenih na strahu, ali dostupni dokazi o ulozi histamina u ljudskom pamćenju su ograničeni.
Razumijevanje njegovih učinaka sve je važnije jer se lijekovi koji ciljaju signalizaciju histamina istražuju za kognitivne poremećaje i psihijatrijska stanja. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnili njegovi mehanizmi u ljudskoj kognitivnoj sposobnosti.
Ova studija pokazuje da histamin igra široku i prethodno podcijenjenu ulogu u ljudskom učenju i spoznaji. Povećanjem signalizacije histamina putem blokade histaminskih H3 receptora, znanstvenici su primijetili poboljšano kodiranje pamćenja, neuronske markere u skladu s konsolidacijom pamćenja, poboljšane performanse prepoznavanja, učinkovitiju obradu radne memorije i stabilnije učenje iz negativnih ishoda.
Podaci također sugeriraju da histamin doprinosi adaptivnom nakupljanju dokaza za ispravne odluke, a istovremeno smanjuje vjerojatnost pretjerane osjetljivosti na bilo koje negativno iskustvo.
Ovi rezultati identificiraju histamin kao važan regulator neuroračunalnih procesa i sugeriraju da terapije temeljene na histaminu zahtijevaju daljnja istraživanja za stanja karakterizirana kognitivnim oštećenjem, uključujući neurodegenerativne i psihijatrijske poremećaje.
Izvor:
Nature Communications
