Sarkopeniju treba tretirati kao bolest motoričkog sustava
Sarkopenija, značajan gubitak mišića, snage i fizičke funkcije koji dolazi sa starenjem, pogađa do 29% starijih osoba koje žive u zajednici, a još više u bolnici, u domovima za starije i među osobama s multimorbiditetom ili krhkošću.
Sarkopenija je glavni uzrok krhkosti, invaliditeta i gubitka neovisnosti. Padovi su najjasnija posljedica i ostaju vodeći uzrok hospitalizacije zbog ozljeda i smrti zbog ozljeda.
No, u posljednje vrijeme dijagnoza se već pomaknula s mišićne mase. Snaga stiska, brzina hoda i ustajanje se stolice sada definiraju sarkopeniju, jer puno bolje predviđaju padove, invaliditet i smrt od mase.
Ono što se nije promijenilo jest priča o tome zašto se to događa. Sarkopenija se u istraživanjima i kliničkoj praksi još uvijek opisuje kao bolest mišića. Slabost se tretira kao nešto što jednostavno slijedi gubitak mišića.
Gubitak mišića objašnjava samo skroman dio pada snage koji se vidi kod starijih osoba. Dvije osobe s istom količinom mišića mogu imati vrlo različitu snagu i pokretljivost. Velika ulaganja uložena su u lijekove i proteinske strategije koje pouzdano grade mišiće, a zatim donose razočaravajuće dobitke u onome što ljudi zapravo mogu učiniti. Vježbanje, u međuvremenu, poboljšava snagu i pokretljivost kod starijih osoba čak i kada se mišićna masa ne mijenja mjerljivo.
Starenje ne samo da smanjuje mišiće. Ono degradira cijeli motorički sustav, što znači sve što je uključeno u stvaranje pokreta, od mozga i leđne moždine preko živaca i njihovih veza sa samim mišićem. Pokreti se planiraju sporije, signali putuju manje pouzdano i stižu slabije, a osjećaj ravnoteže i položaja slabi. Mišić možda još uvijek postoji. Manje naredbi dopire do njega.