Tek se u posljednjih desetak godina više govori i piše o važnosti suradljivosti bolesnika u procesu liječenja. U skladu s intenziviranjem tog pristupa i psihičke se bolesnike (bez obzira na njihovu dijagnozu) aktivno uključuje u proces liječenja. Uz potrebu bolesnikove aktivne uloge i odgovornosti za liječenje, bitno je obratiti pozornost na vrstu psihičkog poremećaja i specifičnost kategorija bolesnika, fazu bolesti, strukturu ličnosti i mogućnosti bolesnika da spoznaju potrebu za terapijom, posebno psihofarakoterapijom. Vrlo veliku ulogu u suradljivosti u psihofarmakoterapiji imaju uz bolesnika i terapeuti koji lijek propisuju, način kako objašnjavaju liječenje, kao i članovi terapijskog tima te mišljenje i stavovi subolesnika.