05.12.2016. 23:35

Poštovani,

ljubazno Vas molim da mi dopustite ukratko da opišem u čemu je problem, ili barem ono što ja doživljavam kao "potencijalni problem". Pošto se radi o mome djetetu, želim iznijeti zabrinutost i molim da me ozbiljno shvatite i pomognete.

Nisam siguran jesam li trebao staviti ovu temu na forum "Pedijatrija" ili pak "Psihologija". Odlučiti ćemo naknadno pošto smatram da je najvažnije da trenutno iznesem bit.

Radi se o djetetu (kćeri) od 3 godine i 9 mjeseci, koje će u 3. mjesecu sljedeće godine napuniti svoje 4 godine.

Primjetio sam da vrlo često (a od sada ću ubuduće posebno obratiti veću pozornost na trenutnu situaciju i ono što slijedi, ovisno gdje se spremamo i idemo promatranjem) "tapka" nogicama nervozno na mjestu. Dakle, to izgleda kao da radi male, nervozne koračiće na mjestu nogicama, odnosno kao što sam i opisao - baš kao da tapka kao da joj se toliko jako piški ili kaka pa ne može izdržati te se manifestira na taj način.

Ovo su moji dojmovi; iako iz nekog razloga zaista čeka zadnji tren da kaže da joj se piški ili kaka (a zna se jako često desiti da joj "propusti" i jedno i drugo u gaćice), takvo tapkanje ja ne povezujem s time (to je moj dojam), jer to radi zaista vrlo, vrlo često (i kad obavi kakanje i piški). Promatrajući nju, više doživljavam kao "ispoljavanje nervoze",... (iz nekog razloga). Recimo, mogao bi slobodno reći i kao nekakav oblik tika.

Ono što potencijalno uzimam u obzir je naša rastava/razvod, odnosno moje preseljenje (kao oca) prije nešto više od cca. mjesec dana - od majke i djeteta (majka ima iz djetinjstva dijagnozu PTSP-a - preživljena trauma te je vrlo hladna i impulzivna/nervozna osoba). Oboje smo vrlo mladi postali roditelji.

Primjerice - danas je kći tapkala kada sam je trebao voziti mami i djelovala zbog toga jako nervozno, ulazila kod mene u WC-u provjeravajući što radim dok sam se spremao, itd. (nije željela da je obučem iz pidžamice u svakodnevnu robicu, nije htjela mami, nije se htjela dignuti iz kreveta...). Sada, opet kada razmišljam o njoj, ne ostavlja riječima, velikim djelima i ponašanjem da je nervozno dijete, ali postoje neke "mikro/sitnice" koje bi mogle eventualno ukazivati na to (opet, teško mi je govoriti to jer nisam stručan u tome), a moja je pretpostavka da je upravo o tome riječ. U ovom trenutku, vrlo sam zabrinut.

Kći sam pokušao pitati, lijepim, toplim, prijateljskim riječima, u povjerenju i iskrenosti (u potpunosti takav stvar) - u čemu je problem; "jesi li ljuta nešto?" "što te ljuti?" "nešto te naljutilo?" "možeš li mi reći zašto toliko tapkaš s nogicama, nešto je bilo?", na što je sve odgovorila s kratkim "ne".

Želim uz sve napisano, napomenuti i da je to jedino dijete, s kojim sam ja petak, subota i nedjelja te ostale dane je sa mamom. Uz to, želja mi je i napomenuti da, premda će jako brzo 4 godine, dijete jako slabo komunicira govorom, odnosno jako malo/slabo priča razgovijetno te je zaista teško uspostavit bilo kakvu konverzaciju/razgovor s njom.