Neki statini mogu povećati rizik od erekcijske disfunkcije
Nova studija sugerira da lipofilni statini mogu nositi veći dugoročni genetski rizik od erekcijske disfunkcije, dok se čini da rosuvastatin ima neutralan učinak. Naime, pokazalo se, da određeni statini za snižavanje kolesterola, posebno atorvastatin i simvastatin, mogu povećati dugoročni rizik od erekcijske disfunkcije.
Erekcijska disfunkcija velika je kriza javnog zdravstva koja utječe na kvalitetu života više od 300 milijuna muškaraca diljem svijeta. Vaskularno oštećenje, uključujući visoki krvni tlak i visoki kolesterol, jedan je od glavnih čimbenika rizika za erekcijsku disfunkciju. Ova vaskularna stanja remete normalan protok krvi u penis, što dovodi do erekcijske disfunkcije.
Statini, skupina lijekova za snižavanje kolesterola, prvenstveno se koriste za liječenje stanja poput dislipidemije i kardiovaskularnih bolesti. Međutim, učinak statina na erekcijsku disfunkciju ostaje glavno pitanje o kojem se raspravlja u medicinskoj znanosti.
Neke studije sugeriraju da statini pružaju zaštitu od erekcijske disfunkcije i poboljšavaju muško seksualno zdravlje. Ove koristi mogu biti povezane s povećanom bioraspoloživošću dušikovog oksida posredovanom statinima i inhibicijom signalnih putova koji kontroliraju organizaciju citoskeleta, migraciju stanica i kontrakciju. Ovi mehanizmi poboljšavaju zdravlje krvnih žila i povećavaju protok krvi u penisu potreban za erekciju.
S druge strane, neke studije povezuju upotrebu statina s oslabljenom erekcijskom funkcijom. Smanjenje razine kolesterola posredovano statinima može objasniti ove negativne posljedice. Kolesterol je potreban za biosintezu testosterona i drugih muških spolnih hormona. Smanjenje razine kolesterola stoga je povezano sa smanjenom razinom tih hormona u krvi, što zauzvrat može negativno utjecati na seksualnu želju i erekcijsku funkciju.
Kemija statina može objasniti različite rizike od erekcijske disfunkcije. Lipofilni statini, poput atorvastatina i simvastatina, lakše prolaze krvno-testisnu barijeru i mogu ometati proizvodnju testosterona potiskivanjem lokalnog metabolizma mevalonata. Iako ovaj mehanizam još nije eksperimentalno potvrđen, znanstvenici sugeriraju da bi mogao pomoći u objašnjavanju zašto su ovi statini povezani s većim rizikom od erekcijske disfunkcije.
Usporedbe radi, rosuvastatin je hidrofilni statin s većom selektivnošću za jetru i ograničenijom sposobnošću prolaska krvno-testisne barijere. Ova razlika može objasniti zašto studija nije pronašla dokaze o uzročnoj povezanosti između upotrebe rosuvastatina i erekcijske disfunkcije.
Znanstvenici također pretpostavljaju da razlike u potentnosti snižavanja kolesterola mogu igrati ulogu. Budući da je kolesterol početni materijal za testosteron i druge steroidne hormone, statini koji proizvode veće smanjenje kolesterola u cirkulaciji mogli bi ostaviti manje supstrata dostupnog za proizvodnju hormona, što potencijalno doprinosi razlikama u riziku od erekcijske disfunkcije uočenim između vrsta statina.
Smatra se, da rezultate treba promatrati kao genetski dokaz koji podržava biološku vezu između određenih statina i erekcijske disfunkcije, a ne kao izravnu mjeru stvarnog kliničkog rizika koja bi trebala promijeniti trenutne prakse propisivanja ili izazvati nepotrebnu zabrinutost.
Općenito gledajući, rezultati studije informiraju kliničare da rutinski prate seksualno zdravlje pacijenata koji su na terapiji statinima. Propisivanje rosuvastatina može biti korisna strategija za pacijente koji imaju erekcijsku disfunkciju.
Izvor:
Sexual Medicine